Intervju s fotografom svjetske klase i regionalnog porijekla – Motzo

Momčilo Božić Motzo je fotograf, videograf, grafički dizajner, glazbeni entuzijast i još mnoštvo toga. Iza njega stoji dugogodišnja internacionalna karijera u kojoj je surađivao s velikim imenima kao što su Erykah Badu, Scoop DeVille, Digable Planets, Van Hunt i mnogi drugi. Porijeklom je iz Bosne i Hercegovine, a većinu karijere radio je u Sjedinjenim Američkim Državama. Donosimo vam opširan razgovor s jednim od talenata s naših prostora koji je dokazao svoju kvalitetu na svjetskoj sceni.

 

Možeš li nam reći više o svojem odrastanju u Sarajevu? Kada se razvila tvoja ljubav prema Hip-Hopu i glazbi općenito?

Rodjen sam u Sarajevu u bolnici Koševo, od majke Estere i oca Riste. Od šeste to četrnaeste godine sam odrastao na Alipašinu u C-fazi. Kao i sva fina Alipašinsko djeca svašta smo radili, košarka u kvartu, hood zajebancija, šarali grafiti po zidovima… fina mladost, uvijek vani na ulici do kasne sate. Bio sam jedan od prvih Skateboardera u naselju pa bi se muvali po gradu tražeci mjesta gdje bi se mogli skejtat, kačili se po tramvajima, igrali bilijar na željezničkoj stanici. Tukli se sa rajom iz Švrakina i B faze. Normala odrastanje u C fazi, nebitno 🙂

Prvi kontakt sa HipHop-om: Imam osjećaj da je sav naš narod s Balkana prvobitno bio izložen hip-hop-u preko Ramba Amadeusa i naravno Elvisa J. Kurtovića & His Meteors s hitovima kao što su “Folk Rapping” i Rambo sa pjesmama “Fala ti Majko (volim žene)” i “Balkan Boy”.

Mi smo kao djeca ponavljali te pjesme danonoćno i sanjali da scratchujemo i beat boxujemo. Jedan od velikih utjecaja hip-hop-a na mene je bio na Ali Pašinu gdje je živio jedan od prvih DJ-eva grada Sarajeva koji je puštao Hip Hop u clubovima u gradu. DJ Džemo je bio brat mog školskog druga Dženana, sjećam se kao danas da je imao Adidas tene i RUN DMC fit, vazda imao neku finu žensku pored njega. Bio nam je heroj, imao je kolekciju vinila i profesionalne gramofone. Preko njega nabavljali kopije ploča na kasetama, to su bili RUN DMC i D.O.C kasete, Public Enemy, Eazy E i mnogi drugi. Jedna od traka s Rakimom koja mi je ostala u sjećanju i slušam je često je “Paid In Full”. Par godina prije rata dobili smo satelitsku u naselju i tada sam počeo da snimam DIY mix-tapes tako što bi stavio Aiwa kasetofon blizu televizora i snimao YO MTV RAPS i razne spotove na kasete. I to bi se onda djelilo okolo. Džemo je ostao u Sarajevu i poginuo braneći grad grad zajedno sa svojim ocem. Respect i Laka im zemlja.

 

Kako su izgledali prvi koraci tvoje karijere? Počeo si u Sarajevu?

Prvi street-hustle kao dijete je bio da peremo šajbe na autima (vjetrobran) kad auta stanu na crvenom svjetlu mi bi uletili i probali na brzinu oprat prozor i koji dinar zaraditi (to nije baš dugo trajalo). Sprejanje graffiti tags po zgradama je bilo nešto kao neke rane pećinske slike, kist je bila limenka a platno betonske zgrade. Bilo je fino prošetati naseljem i vidjeti šta si našarao a da je malo ljudi znalo ko je to napravio. Igrom slučaja preko puta našeg naselja se nalazila Radio Televizija Sarajevo (RTSA) gdje su se legendarni Nadrealisti snimali. Doznavši to mi smo kao “fina sposobna” Alpašinska djeca uspjeli provaliti u TV stanicu, trčali bi po studijima u potrazi za nadrealistima. Nakon nekoliko provala uspjeli smo da im dohakamo i da napokon upoznamo Nadrealiste, iz tog poznanstva cijela ekipa je dobila plaćene estradne poslove, tako da je moj prvi ček u životu je bio od TV-a. Od tih para sam kupio svoju prvu ploču MC Hammera iako nisam ni imao gramofon.

Rat počinje i onda pravac hrvatska kod familije u Pulu. U Puli sam uletio u raju mislio da imam nekog šlifa, svirao sam pank rok ( K-15 i Protest). Bio sam dio ekipe koja je organizirala Monte Paradiso. Pula je prelijep grad u kojem sam stekao vječna prijateljstva i živtona isukstva. Zahvalio bi se familiji i prijateljima na gostoprimstvu. Pula je jedan od najjačih muzičkih gradova u bivšoj Jugi koji su nam dali Atomsko Sklonište i Kud Idijiote. Na kratko sam radio na neovisnoj radio stanici Radio Maestral i imali smo ekipu gdje bi se dobro napušili prije emisije i snimali live comedy show u stilu Zločeste Djece i Nadrealista.

 

(Radio Televizija Sarajevo)

 

Osim fotografiranja, također si prominentan u intervjuiranju, video-editingu, vizualnom dizajnu, umjetničkoj obradi drva ali i računalnom upravljanju strojeva u proizvodnji. Kako si razvio tako široki skillset?

Dolaskom u USA 1996. bez velikog znanja engleskog jezika upisao sam Washinton State Univeristy (WSU) za Strojarskog / mašinskog inžinjera, nakon 3 godine pohađanja promijenio sam smjer ka umjetnosti i preselio se u Seattle da idem na Art Institute of Seattle (AIS). Diplomirao sam 2001 s diplomom u video produkciji. Tokom pohađanja AIS koristio sam svaku priliku da iznesem profesionalnu opremu i snimao bi muzičare po Seattle-u. Na taj način sam upoznao dosta muzičara iz Seattle-a kao što su Reggie Watts, Turner Brothers , Darrius Willrich and more. Nije sve bila umjetnost, radio sam i poslove na bauštelu kao gastarbajter, dostavljač pizze, soboslikar itd. Prije dvije godine završio sam Bellingham Technical College školu za računalno numeričko upravljanje. Uvijek sam radio sa rukama tako da rezbarenje i 3D svijet ide od ruke.

 

Na koji način si se povezao sa visokoprofilnim umjetnicima kao što su Scoop Deville i Ishmael butler Butterfly iz Digable Planets? ,

Kao ona pjesma Duška Trifunovića “ima neka tajna veza” – ta veza za mene je uvijek bila trava iliti cannabis. Cannabis culture & street culture idu skupa, i uvijek sam bio u nekom poslu od malena. Sad je Cannabis legalan u većini SAD-a. Zahvalan sam tom Alipašinu gdje sam naučio o životu i da pravim nešto od ničega. Baza Hip-hopa je reciklaža beatova i stilova.

Nedavno sam surađivao sa Digable Planets (Ishmael Buttler) kad je on vidio kakve objektive imam i način na koji koristim specijalne in-camera efekte odma’ me je pitao da radimo skupa. Ujedno cijeli Digable Planets backing bend su takodjer iz Seattle-a i dobri smo prijatelji.

Scoop Deville-a znam od 2006-te godine on je veliki prijatelj radili smo na dosta projekata. 2013 me pozvao u Los Angeles da snimamo spotove. Kad sam prvi put došao u LA, prvu noć sam proveo snimajući u Westlake Studiju. U studio sam donio Burek, dobre vutre i mađarske kolače. U Westlake Studiju se snimao “Thriller” Michael Jacksona, najprodavaniji album u povijesti, kao i mnogi drugi albumi. Lista je ogromna. Malo sreće, malo poznanstva i konstantan rad.

 

(Ishmael Butler – Digable Planets)

 

Postoje li neki trenuci koje bi izdvojio kao najdraže u karijeri?

Najdraži mi je ovaj projekt na kojem radim sada. Trenutačno se takmičim za Peoples Artist Contest presented by Johnny Depp, i želio bi ovom prilikom da pozovem da glasate za mene na ovom link-u:

https://peoplesartist.org/2026/mom-ilo

Imam šansu da dobijem 25 tisuća dolara konvertibilnih. Želio bi da se zahvalim svim koji su do sad glasali i time me plasirali u sljedeći krug glasanja. Na ovom linku možete da vidite još od nekih fotografija što sam napravio sa posebnim lećama i objektivima. Ruke vam se pozlatile pa kliknite i glasajte. Ako pobjedim pare ću potrošiti na 16mm film da bi snimio kratkometražni film. U ovo doba AI-a se bavim pravim pravcatim filmom.

Možete glasati svaki dan do kraja takmičenja 28-of Lipnja/ Juna i svaki glas se broji.

Podijelite sa prijateljima i familijom da glasaju za Mocu balkanca. Hvala vam puno.

 

2013. si posjetio Soul Assassin HQ u L.A.-u kako bi upoznao legendarnog fotografa, Estevan Oriola. Što si naučio od tog iskustva, kako je utjecalo na tebe?

2013-te sam se povezao sa Estevanom i kad sam došao u LA on me pozvao da dodjem u Soul Assasins Studio koji je bio kao muzej Hip-Hop-a i street kulture. Sjećam se da smo razmijenili fotografske priče, i da je popravljao jednu od svojih Canon A-1 kamera. Šta mi je ostalo u sjećanju je da nakon što je pregledao neke od mojih spotova htio je da radim kao kinematograf za neke od njegovih projekata. Nadam se da ćemo u budućnosti surađivati.

Taj put sam prvi put radio sa Travis Barker-om jer je Scoop Deville radio na njegovoj muzici, nakon toga mnoga su se vrata otvorila i dalje se otvaraju. Rad sa Snoop Dogg-om i mnogim hip-hop artistima.

 

(Estevan Oriol – Soul Assassins HQ)

 

7. Radio si i sa imenima kao što su Van Hunt, Franz Ferdinand, Sugar Ray, Kenny Loggins, te mnoštvo drugih. Postoji li velika razlika u radu sa Hip-Hop umjetnicima i umjetnicima orijentiranih na druge žanrove?

Nema puno razlike, mislim da je svaki umjetnik za sebe kao što smo svi nekako posebni u duši. Umjetnici kao umjetnici su specifični i tu su na ovoj planeti da iznesu iz sebe neśto, ti kao taj neki ‘in-between medium’ treba da znaš da budeš malo šaner i da budeš obziran u situacijama. Na kraju dana sve normala, tu smo da nešto da napravimo i radimo skupa. Ovo je jedan od primjera sto sam napravio ručno u garaži sa stop-go animiranim slovima za Neo-Soul artist Van Hunt.

 

Kad sam završio ovaj video doznao sam da je ova pjesma bila posvećena Halle Berry njegovoj vjerenici.

Ako ste pročitali do ovog dijela želio bi da vam čestitam nije bilo lako ovo sve iskopat 🙂 i tolko toga se dešavalo, ovo mi je treći intervju u karijeri i hvala Phat Philie-u na pozivu i hvala što me je pustio da tipkaram na ovom internetu.

 

8. Osim u S.A.D.-u, tvoja karijera te provela i Europom, a surađivao i sa Blackout organizacijom. Možeš li nam reći više o tome?

Uvijek je fino dobiti poziv ili poruku od Phillija, big respect to the OG. Neki od projekata na kojima sam radio su bili dolasci NWA u Zagreb, Blackout birthday celebration, kratki promo videi za koncerte, većinom je to bilo editing i dizajn. Suradnja s Blackoutom je počela u vrijeme myspace-a, povezao sam se sa Phillijem jer sam radio sa dosta hip-hop izvođača tih godina. Za neke od repera iz BiH napravio sam jedne od prvih lyric videa. za Buba Corelli-a i Mayerskog i Jala. Buba Corelli je takodjer sa Alipašina (A-Faza) i kad je on počinjao karijeru suradjivali smo na tri Lyric videos, mislim da je to počelo 2011 tako nešto. To su bili moji početci pravljenja lyric videos. Do sada brojim preko 250, 000, 000 pregleda na mojim radovima koje sam napravio za mnoge artiste.

 

(Hiphopium kazeta – painted by Motzo)

 

9. Što je sljedeće za tebe na karijernom planu?

Pratite me na mrežama, https://www.instagram.com/digitalmarionette/

Osim ovog natječaja koji se sad dešava ne bi da stavljam kočiju ispred konja. Kad šta bude novo ima da obnarodujem 🙂

https://peoplesartist.org/2026/mom-ilo

 

10. Koga (ili što) bi naveo kao svoju najveću inspiraciju?

Inspiracija je u svakodnevnici. Sve može biti inspiracija. Vutra je definitvno inspiracija ali u normali, pokušavam da budem vani što više. “Showing up is the key”. Ponekad se sve samo od sebe stvori ispred tebe, samo se treba pojaviti i pustiti da se stvari stvore.

 

(Erykah Badu)

 

11. Za kraj, kao uspješan i iskusan umjetnik, imaš li savjet ili poruku za sve one koji to tek žele postati?

Više bi dao savjet ekipi iz bloka/kvarta koja nisu umjetnici. Mnogi smo odrasli na ulici i taj način života i stvaranja je taj koji uzgaja nove generacije umjetnika. Svi vi hustleri imate oči pa prepoznajte talente u kvartu i ne dajte im da se hvataju problema, već podržite tu mladež. Unajmite ih da vam prave plakate, postere, dizajne, ali ih platite kolko tolko. Te pare će opet potrošit na umjetnost i novi projekt. Nema džabe ni u stare babe kako ono kažu, na taj način izdižete i zajednicu u kojoj živite.

Za umjetnike savjet bi bio da ne gubite puno sna, najbolje se radi kad je čovjek naspavan i odmoran.

 

Zahvaljujemo se Motzi na razgovoru. Zapratite ga na društvenim mrežama (Instagram, Facebook) i ostanite u toku s njegovim daljnjim radom. Također, glasajte za njega na “The People’s Artist” natječaju kako bi osvojio prvu nagradu i ostvario viziju kratkometražnog filma.