Počevši od 2015. godine, tada kao Geralt Iz Rivije, GIR je počeo ostavljati masan trag na domaćoj sceni sa svojim fresh načinom rimovanja, vrlo prepoznatljivim flow-om i glasom, te GOAT stavom koji je u njegovu personu permanentno zacementiran predposljednjim albumom. Od tog projekta prošlo je gotovo tri godine i nakon nekoliko stand alone singlova kroz taj period počelo se postavljati pitanje kada na red dolazi novi studijski album i, naravno, što očekivati od njega u smislu zvuka i liričkog napretka.

Otkad sam čuo za GIR-a po prvi put pjesmom Lavabo s EP-a Rawno Iz Rivije i nadasve se oduševio, počeo sam pomno pratiti njegov pohod kroz sve ove godine zbog čega moram reći, voljeli li vi GIR-a ili ne, činjenica je da ovaj reper iz Dubrave u sebi ima unikatan i zvijerski skill zbog kojeg se u svakom smislu izdvaja u moru rap izvođača. Sa svakim novim projektom, bez obzira na izražen braggadocio stil, GIR nastoji pružiti nešto drugačije, makar to nekad bile samo nijanse. Kada se povuče paralela, na primjer, između gorespomenutog EP-a, albuma Od Pješaka Do Rakete s Burkyem i Kooolade-om, te albuma GOAT, razlike su značajne, posebice otkad je Geralt Iz Rivije postao GIR. Time dolazimo i do posljednjeg albuma, Testament, koji upravo potvrđuje rečeno.

Za razliku od prethodnog GOAT albuma koji je u potpunosti produciran od strane Flowdeepa, novi projekt bilježi suradnju s Marvelom što je već samo po sebi ogromna razlika u zvuku. Udaljavajući se od tamnog kvartovskog doživljaja, ovaj put GIR ulazi u dosta ‘svijetliju’ sferu izričaja. Naravno, njegovo samopouzdanje i dika su i dalje vrlo prisutni, ali se doima daleko opuštenijim nego ranije na foru ‘uspio sam i život je lijep’. Dakako, tu instrumentali imaju veliki utjecaj. Radeći s Flowdeepom i BeroZmayem GIR-ovi su tekstovi bili daleko ratoborniji, dok album Testament više okreće na stranu pozitive i zadovoljstva uz smooth hvalisanje na nivou pjesme Glembajevi Koolade produkcije. Vedrina i uplifting učinak Marvelovih bitova stvorili su zasebnu dimenziju u novom albumu, tako da je GIR dobio novi prostor za igranje s vlastitim flow-om, u nekim momentima do te mjere da mu je laidback stil repanja toliko opušten da ga lagano možeš vizualizirati zavaljenog u fotelju s mikrofon u ruci.

Generalno, album bilježi više melodičnosti nego ranije s malom dozom polu-pjevnih dionica, kao što je slučaj u pjesmi Ljubavna posvećenoj Dubravi, dok trake poput Barakude daju blagi kontrast nešto tvrđim zvukom. U svakom slučaju i dalje ulična spika na obje fronte, ali s dosta više pozitivne energije i harmonije umješane u blagu dozu kvartovske kritike, podrugljivosti i satire. Praktički, Testamentom se prikazuje kvart iz nekog vedrijeg kutka, fokusirajući se na činjenicu da i nije sve tako crno u rodnoj mu Dubravi, time izbjegavajući pretjeranu serioznost u karakteru albuma što je iznenađujuće osvježenje. Trebalo mi je par preslušavanja da mi legne album, jeste, ali se mora reći da će vrlo vjerovatno svaki GIR-ov fan biti zadovoljan ovim uratkom jer je zbilja dobar samo dosta drugačiji od prethodnih albuma. Stoga, nemojte brinuti – njegove signature pančlajne, metafore i širok vokabular su i dalje prisutni, samo u nešto drugačijem ozračju.

TRACKLIST:
01 • Momenti feat. Dada
02 • Ljubavna
03 • Barakuda feat. Bore Balboa
04 • 10040
05 • AAA
06 • James Bond Rep feat. Bizzo
07 • Grimey
08 • Tri Klase feat. Fox, Biba
09 • Filmovi i Serije feat. Merula