Vibin Wit DJ Mono – Intervju

DJ Mono je jedno od najutjecajnijih imena crnogorske Hip-Hop scene. Ovaj producent, DJ i radijski voditelj je kroz dugogodišnju karijeru sudjelovao u postavljanju temelja koji su oblikovali crnogorsku scenu u ovo što je danas. Njegov repertoar krase i suradnje s imenima kao što su DJ Paul i Nappy Roots. U razgovoru nam je otkrio kako je došlo do tih suradnji, pozadinu novog projekta, “Nikola 2”, kao i mnoštvo drugih zanimljivosti.

Autor si najdugovječnije i najznačajnije Hip-Hop radio emisije u Crnoj Gori, „The Coming – Finalna granica Hip-Hopa“. Kako danas gledaš na svoje dugogodišnje iskustvo na radiju?

Kada danas pogledam na „The Coming“, prije svega osjećam ogromno zadovoljstvo što smo uspjeli da izgradimo nešto što je nadživjelo svoje prvobitne okvire. Igor Burzan, poznatiji kao Rhino, i ja pokrenuli smo emisiju 1998. godine, u vremenu kada hip-hop u Crnoj Gori nije imao infrastrukturu, medijsku podršku niti dostupnost kakvu danas podrazumijevamo. Internet nije bio ono što je danas, a do novih albuma često se dolazilo preko prijatelja, putovanja i naručivanja muzike iz inostranstva.

„The Coming“ je zato bio mnogo više od radio-emisije. Bio je mjesto susreta, razmjene informacija i upoznavanja ljudi koji su dijelili istu strast. Kroz stotine emisija i hiljade sati programa predstavljali smo svjetsku scenu, ali smo istovremeno otvarali prostor domaćim izvođačima koji nijesu imali mnogo drugih prilika da se čuju. Neki od njih kasnije su postali veoma važna imena crnogorskog hip-hopa.

Kad sam 2018. godine završio tu radijsku etapu, iza sebe sam imao gotovo hiljadu epizoda i oko tri hiljade sati programa. To nije mala stvar, posebno kada znaš da iza takvog projekta stoje ljubav prema muzici, upornost i spremnost da radiš i onda kada nema mnogo spoljašnjih podsticaja.

Danas na „The Coming“ gledam kao na važan dio svoje lične istorije, ali i kao na dio istorije crnogorske urbane kulture. Najveća vrijednost nije broj emisija, već ljudi koji su kroz njih otkrivali muziku, formirali ukus, počinjali da repuju ili odlučivali da sami nešto pokrenu.

Radio se promijenio, načini slušanja muzike su se promijenili, ali suština je ostala ista: prepoznati nešto što vrijedi, predstaviti to ljudima i dati prostor zvuku koji zaslužuje da bude čut. Ta ideja me i danas vodi, samo što je sada izražavam i kroz produkciju, saradnje i vlastita izdanja.

Možeš li nam otkriti par detalja o svojem projektu, „Nikola 2“?

„Nikola 2“ predstavlja nastavak priče koju sam započeo albumom „Nikola“ iz 2025. godine. Ovoga puta riječ je o EP-ju sa pet pjesama, ali mi je bilo važno da svaka od njih ima vlastiti karakter i da zajedno pokažu koliko hip-hop produkcija može biti otvorena prema različitim zvučnim i autorskim pravcima.

Na izdanju su „KAMEN“ sa grupom Who See i Konstraktom, „BOLESNOST“ sa Ronaldom Maximumom, „DOBRO JE TO!“ sa Randomom, „The Outvaderz HYPNO“ sa ekipom Knowhere2run i „Jutro“, u saradnji sa Dedduhom.

Ono što mi je posebno zanimljivo jeste to što ove pjesme nijesu pokušaj da se sve ugura u jedan zvučni kalup. „DOBRO JE TO!“ nosi prepoznatljivu dozu podgoričkog humora, ironije i komentara svakodnevice. „KAMEN“ ide u sporijem, reggae-inspirisanom pravcu, sa minimalističkom produkcijom i dubokim basom, a kroz svoju priču propituje ideju da umjetnik mora da bude siromašan ili na margini da bi ostao autentičan. Ostale pjesme otvaraju prostor za drugačije atmosfere i izraze.

Naslov „Nikola“ za mene ima i ličnu dimenziju. Poslije toliko godina provedenih iza gramofona, u radiju, produkciji i radu sa drugim izvođačima, poželio sam da svoj autorski rukopis stavim u prvi plan. Ne zato što ranije nijesam imao šta da kažem, već zato što sam osjetio da je došao trenutak da sve to iskustvo povežem u jednu cjelinu.

„Nikola 2“ zato nije samo nastavak prvog albuma. To je novo poglavlje u kojem sebi ostavljam još više slobode da eksperimentišem, povežem različite generacije i sarađujem sa ljudima koji imaju autentičan izraz. Ako postoji zajednička nit svih pet pjesama, onda je to želja da zvuk ostane savremen, ali da ne izgubi svoj identitet.

Što te danas najviše inspirira u stvaranju glazbe, nakon toliko godina rada i iskustva?

Najkraće bi bilo groove: ritam i rime. Danas me najviše inspiriše mogućnost da i dalje otkrivam nešto novo. Poslije toliko godina u muzici, najgore bi bilo da počnem da ponavljam samog sebe samo zato što znam da nešto funkcioniše. Mnogo mi je zanimljivije da uđem u studio bez unaprijed definisanih granica i vidim dokle neka ideja može da ode.

Inspiracija dolazi iz različitih izvora: iz muzike koju slušam, ljudi sa kojima sarađujem, razgovora, svakodnevnih situacija, grada u kojem živim, ali i iz samog procesa stvaranja. Nekada je dovoljna jedna tekstura, bas-linija ili ritmički detalj da se otvori cijela pjesma. Drugom prilikom je to nečiji karakter, način na koji razmišlja ili priča, pa pokušavam da pronađem zvuk koji će najbolje prenijeti njegovu energiju.

Velika inspiracija su mi i ljudi sa kojima radim. Kada sarađuješ sa izvođačima različitih generacija i senzibiliteta, shvatiš da ne moraš uvijek da budeš u centru pažnje. Kao producent, treba da prepoznaš šta neko donosi i da mu napraviš prostor da to pokaže. Istovremeno, kroz taj proces i sam učiš i pomjeraš svoje granice.

Mislim da se s godinama mijenja i odnos prema uspjehu. Manje me zanima da li nešto odgovara trenutnom trendu, a mnogo više da li ima smisla, karakter i razlog da postoji. Naravno, važno mi je da muzika komunicira sa publikom, ali ne želim da zbog toga izgubim radoznalost ili autorsku slobodu.

Ako bih morao da izdvojim jednu stvar, rekao bih da me danas najviše inspiriše sloboda da radim ono što osjećam, bez potrebe da bilo kome dokazujem da pripadam određenoj kategoriji. Hip-hop mi je dao tu slobodu i nemam namjeru da je se odreknem.

Kako je došlo do tvoje suradnje s legendarnim američkim grupama Goodie Mob, Nappy Roots i Oskarovcem DJ Paul-om?

Za mene su saradnje sa imenima kao što su DJ Paul, Goodie Mob i Nappy Roots važne upravo zato što pokazuju da hip-hop može da poveže ljude bez obzira na to odakle dolaze. Dolazim iz male sredine i nikada nijesam razmišljao da geografija treba da bude granica onoga što možemo da napravimo u muzici.

Godinama sam gradio svoje iskustvo kao DJ, radijski autor i producent, istraživao zvuk, razvijao kontakte i radio na tome da produkcija koju potpisujem ima prepoznatljiv karakter. Kroz taj rad otvorio se prostor i za međunarodne saradnje. U takvim situacijama najvažnije je da muzika govori sama za sebe: da ima energiju, da odgovara izvođaču i da postoji razlog zbog kojeg upravo taj zvuk treba da bude dio njegove pjesme.

Goodie Mob imaju posebno mjesto u istoriji južnjačkog hip-hopa, dok Nappy Roots nose svoj prepoznatljivi spoj južnjačkog senzibiliteta, ritma i pripovijedanja. Kada radiš sa izvođačima koji iza sebe imaju tako snažan identitet, ne treba da pokušavaš da ih mijenjaš ili kopiraš njihov zvuk. Važno je da pronađeš prostor u kojem tvoj produkcijski pristup može prirodno da se uklopi u njihov izraz.

Ne bih volio da od tih saradnji pravim neku veliku priču o slučajnom uspjehu ili da ih predstavljam kao nešto što se dogodilo preko noći. Iza svake ozbiljne muzičke saradnje stoje godine rada, istraživanja, komunikacije i spremnosti da kvalitet svog rada izneseš pred ljude koji imaju visoke kriterijume.

Meni je najvažnije to što takva iskustva potvrđuju da ne moraš da budeš dio velikog muzičkog centra da bi učestvovao u međunarodnoj hip-hop priči. Možeš da stvaraš iz Titograda, da ostaneš vjeran svom senzibilitetu i da istovremeno komuniciraš sa ljudima iz različitih djelova svijeta.

Koje je tvoje mišljenje o današnjoj Hip-Hop sceni u Crnoj Gori? Postoje li mlađi ili noviji crnogorski izvođači koje bi posebno izdvojio?

Mislim da je crnogorska hip-hop scena i dalje veoma živa i da se njena energija možda najbolje vidi u tome koliko se različitih stvari istovremeno dešava. Danas imamo izvođače koji su godinama prisutni, autore koji razvijaju potpuno nove pristupe, producente koji okupljaju ljude oko studijskih projekata i sve više prostora za saradnje koje prelaze granice jednog grada ili žanra.

Velika razlika u odnosu na devedesete jeste dostupnost tehnologije. Danas gotovo svako može da snimi pjesmu, napravi video i objavi muziku na digitalnim platformama. To je ogromna prednost, ali istovremeno znači da je mnogo teže izboriti se za pažnju publike. Sama činjenica da možeš da objaviš pjesmu ne znači da ćeš izgraditi identitet ili dugoročnu karijeru.

Zato mislim da su nam potrebni i kvalitetna muzika i infrastruktura: studiji, producenti, izdavači, koncerti, mediji i ljudi koji su spremni da ulože vrijeme u razvoj izvođača. Scena ne može da počiva samo na pojedinačnim uspjesima. Potrebno je da postoji kontinuitet, saradnja i osjećaj da se gradi nešto što će ostati i nakon jednog singla ili viralnog trenutka.

Kada govorimo o imenima koja vrijedi pratiti, izdvojio bih Knowhere2run kao važan produkcijski kolektiv, posebno zbog rada na projektima koji okupljaju veliki broj izvođača. Kompilacija „Domaća rabota 2“, objavljena 2025. godine, dobar je primjer širine domaće scene. Na njoj su, između ostalih, Random, Dedduh, Jutro, Story, Strašilo, Poetika, Kurgashian, Apro, Labia, Džej Džej Okoča, Wicked Rasa, Skoveche i Sivilo..

Ne bih, međutim, volio da pravim strogu podjelu na stare i nove ili da nekoga izdvajam samo na osnovu godina. Mnogo mi je važnije da li neko ima šta da kaže, da li razvija svoj stil i da li je spreman da radi na sebi. Nije poenta da mladi izvođači zvuče kao generacija prije njih, baš kao što nije poenta ni da stariji autori pokušavaju da glume nešto što nijesu.

Na kraju, volio bih da crnogorska scena dobije još više prostora za međusobnu podršku i saradnju. Imamo dovoljno talenata i različitih pristupa da izgradimo mnogo snažniju priču nego što nam veličina tržišta možda sugeriše. Najvažnije je da nastavimo da stvaramo muziku koja ima svoj identitet i da ne čekamo da nam neko sa strane potvrdi da to što radimo vrijedi.

Zahvaljujemo se DJ Monu na razgovoru. Kako biste ostali u toku s najnovijim događanjima i izdanjima, zapratite DJ Mona na Instagramu i Facebooku.