Bolest & Scriptor – “Bez Signala”

Kada pričamo o razlikama između starijih i novijih generacija, ponajviše u smislu navika stvorenih pod utjecajem novih tehnologija, mlađi naraštaji nikada neće shvatiti tu neobičnu nostalgiju koju neki od nas osjete kada se priča o testnoj karti na televizorima baziranima na katodnim cijevima. Najpoznatiji je upravo Phillipsov dizajn iz 70-ih pod imenom PM5544 koji je bio uobičajena pojava u kasnim satima nakon što je TV program završio, popraćen šumom i analognim smetnjama. Upravo tu estetiku, duboko ukorijenjenu u kolektivno sjećanje generacija koje su odrastale uz analogni signal, Bolest i Scriptor koriste kao polazišnu točku za svoj prvi zajednički projekt “Bez Signala”. No, umjesto puke nostalgije, dvojac zajedničkim albumom gradi vlastiti audiovizualni svemir u kojem se televizijski program devedesetih pretvara u okvir humora, kritike, sarkazma i osobnih priča s ponešto liričkog nadmudrivanja.

Nije slučajno da front cover krasi reinterpretacija testne karte pod serijskim brojem PM5644. Osim što je ona prikazivana na kraju televizijskog programa, ona je, ustvari, bila i sredstvo provjere prijenosa i njegove kakvoće. Scriptor i Bolest, kao vječni zagovaratelji kvalitetne glazbe, jasno stoje iza simbolike dizajna naslovnice albuma čiji potpis nosi Glitchboy2000. Za razliku od zbilja dobre većine žanrova koji postoje, hip-hop albumi su gotovo oduvijek bili doslovno kolaži sastavljeni od različitih fragmenata koji zajedno pričaju različite priče, iz prve i druge ruke. Skitovi, semplovi, isječci radijskih jinglova, filmova, serija i reklama – sve je to dio tradicije žanra još od zlatne ere devedesetih te je to u smislu estetskog okvira ovdje zbilja naglašeno. Od uvoda pa do završne trake “Dobar Dan”, album funkcionira kao emitiranje vlastitog TV kanala, s pjesmama koje preuzimaju ulogu emisija i sa skitovima koji služe kao reklame i programske najave između njih. Takav pristup daje projektu koheziju kakva se ne viđa baš prečesto na regionalnoj rap sceni.

“Bez signala” nije album koji spomenutu nostalgiju koristi kao jeftinu kartu za emocije. Umjesto toga, njih dvojica rekonstruiraju specifičan medijski pejzaž koji je oblikovao generacije odrasle kroz devedesete i rane dvijetisućite, istovremeno zadržavajući suvremenost u tekstovima i instrumentalima sukladno dobu u kojem žive. Također, ime albuma može se smatrati i otporom algoritamskom dobu jer u ovo vrijeme u kojem smo bombardirani sa stotinama informacija svake minute, koncept projekta proizlazi iz vremena kada je medijski sadržaj imao početak i kraj, pritom ne pokušavajući postati viralan ganjajući kojekakve trendove. Upravo zato smatram da album ne zvuči kao povratak u prošlost, već kao svojevrsni komentar sadašnjosti s visokom dozom originalnosti. Iako pričamo o više-manje konceptualnom projektu, njegova najveća snaga ne leži u samom konceptu, već u načinu na koji ga koristi. Istini za volju, od trenutka kada je ideja o albumu službeno otišla u realizaciju, nisam očekivao ništa manje od ovoga, mada zbog atmosfere koju singl “Minotaur” nosi nisam bio siguran u kojem će smjeru projekt ići. No, o tome ću malo kasnije.

Ova dva vrhunska tekstoklepca imaju vrlo izraženu sposobnost stvaranja autentičnih i maštovitih projekata. Kroz karijeru uvijek su prikazivali inovativnost i ovaj projekt apsolutno nije iznimka. Za početak, njihova sinergija na albumu je fantastična te se iz teme u temu savršeno nadopunjuju. Nitko ne oscilira, već su obojica na visini zadatka, poput dva programska voditelja koji svojom dinamikom zadržavaju pažnju gledatelja kroz cijelu emisiju bez osjećaja da je netko od njih više podređen vlastitoj ideji. Tu također moram spomenuti blagi kontrast između boje glasa koje skladno pridonose dinamici, Skrile s blago zagasitijim tonovima, a Bolest u malo višem rasponu frekvencija. Naravno, flow, teme i stilovi rimovanja mijenjaju se iz pjesme u pjesmu koje se ovdje mogu gledati kao emisije različitih formata, pa dok jedne više naginju kritici i pogledima na svakodnevicu, druge više zalaze u storytelling i introspekciju. Shout-outovi su također prisutni, ali u mnogo većem broju nego što sam dosad navikao u domaćim izdanjima. No, sve u svemu, vrlo raznoliko, zanimljivo te prepuno referenci i detalja za zaposliti moždane vijuge.

Zanimljiva je činjenica da je album u izradi još od 2023. godine, iako u početku ideja za album nije ni postojala, već je trebala biti suradnja samo na jednoj pjesmi. Nakon snimanja trake “Kajak” došla je i pjesma “Magellano”, nakon čega su došli na ideju EP-a, a naposljetku i na full studijski projekt. Inicijalna najava albuma bila je tek prošle godine, i to pjesmom “Minotaur”, te je za nekoliko mjeseci ispraćena drugim singlom “Sutra snimamo stvar”. Konačno, s objavom albuma izlazi i treći singl, već spomenuti “Kajak”, također podržan videospotom, kao jedina traka na albumu koju nije miksao i masterirao Flowdeep, već Macola iz Red Records studija.

Od jedne pjesme pa do rađanja ideje za cijeli album zaslužna je njihova nepresušiva inspiracija, čime je došlo i do ovakve tematske raznovrsnosti. Ta raznolikost preslikava se i na broj producenata koji su sudjelovali u izradi zvučne slike. Tu se, dakle, pojavljuju Flowdeep, DJBZ, Frksi, Shporky i Nadomak čiji su bitovi fantastično upotpunili cijelu priču. Dopada mi se činjenica da album podžanrovski ne možeš konkretno precizirati jer gotovo svaki instrumental dolazi iz neke drugačije sfere hip-hop produkcije, a zajedno stvaraju adekvatnu atmosferu za svaku od pruženih tema. Jedini instrumental koji se osobno izdvaja iz cjelokupne slike jest onaj na singlu “Minotaur” iz razloga što mi donekle zvuči kao traka koja je u zadnjem trenu izbačena s albuma “Vuk Haler”. Nešto poput random horror filma u četvrtak odmah iza Dnevnika, ali dobro, možda sam samo previše sitničav u ovom trenutku.

Bolest i Scriptor dobili su pomoć od nekoliko vrhunskih repera, Crni Urobor i Mat, koji su svoj doprinos dali na pjesmi “Laser u oko” te Stella i Kali na mojem favoritu na albumu – “Hejt”. Iako bi duo par excellence bio sasvim dovoljan na albumu ovakvog tipa, ovih četiri gostiju vrhunski su začinili već izvrstan projekt koji definitivno ulazi u milje najboljih izdanja u ovoj godini. Ono što mi je također sjajna stvar kod albuma jest činjenica da usprkos specifičnom liričkom izražaju ove dvojice, posebice Skriletovim signature multijima, album je zbilja lagan i pitak za slušanje. Treba se fokusirati, naravno, ali ne oduzima mnogo energije da bi se ušlo u suštinu i vajbalo uz njega. Za razliku od nekih projekata, konceptualnih or otherwise, koji su po svojoj prirodi za usko nišniju publiku ili su naprosto za slušanje u određenom raspoloženju, “Bez signala” je značajno lakši što ga čini pristupačnijim za nešto širu publiku.

Kada se sve sumira, sve godine iskustva koje Bolest i Skrile broje bivajući na sceni nisu nimalo utjecale na gubitak kvalitete, već naprotiv, iznova dokazuju da bez obzira na količinu izdanja progres i originalnost mogu opstati. That being said, kako Scriptor uvijek ima neki novi projekt u izradi (wink-wink), tako se također nadam da Bolest ima barem sličan modus operandi i time planove za nove rap projekte jer se svaki put iznova iznenadim jedinstvenošću njegove kreativnosti. Na kraju krajeva, spajanje njih dvojice na jednom projektu se dokazao kao čist pogodak jer dok neki konceptualni albumi danas ostanu na dobroj ideji i eventualno na par highlightova na projektu, “Bez signala” jasno daje do znanja da je koncept više od ukrasa…ako se dobro iskoristi.

TRACKLIST:
01 • Bez signala (intro)
02 • GDPR [prod. Shporky]
03 • Kajak [prod. DJBZ]
04 • Špica (skit)
05 • Magellano [prod. Flowdeep]
06 • VIP [prod. Frksi]
07 • Sutra snimamo stvar [prod. Nadomak]
08 • Laser u oko feat. Crni Urobor, Mat [prod. Shporky]
09 • Što se događa? (skit)
10 • Sme [prod. Shporky]
11 • Minotaur [prod. Nadomak]
12 • Hejt feat. Stella, Kali [prod. Nadomak]
13 • Idi [prod. Frksi]
14 • Adio [prod. Shporky]
15 • Dobar dan [outro]