Što je umjetnost? Jedni će citirati jednu od šturih definicija da je to ljudska djelatnost koja kroz osoba na specifičan način i pomoću sredstava stvara djela koja posjeduju estetska, simbolička ili emotivna svojstva te se izražava kroz različite forme. Neki od tih oblika su, naravno, glazba, slikarstvo, književnost, film, pa i arhitektura. Drugi pak rade značajnu separaciju između arhitekture i građevinarstva jer jedno predstavlja, je l’, umjetnost, dok je drugo puka građevina koja služi određenoj svrsi. Nešto poput prostog jela kao što je karbonara – jedno je napraviti ju na tradicionalni rimski način ili pojednostaviti proces tako što bi u tavu zviznuli 200ml vrhnja za kuhanje. Obje varijante su jestive, ali svi znamo koja je u stvarnosti daleko ukusnija.

E sad. Nije da ću se praviti kao da se mnogo razumijem u arhitekturu, ali svakako mogu izdvojiti stilove koji su mi oku najugodniji, poput gotičkih motiva na građevinama, drevna japanska arhitektura poput one iz Asuka perioda ili pak arts décoratifs, široj masi znan kao Art Déco. Kao stil koji je nastao pri samom početku 20. stoljeća u Parizu, inspiriran stilovima poput bečke secesije, u piku svoje popularnosti bio je čisti primjer luksuza i raskoši te istovremeno fokusa ljudi na značajni tehnološki i društveni napredak koji su predvidjeli za blisku budućnost. Pritom, kada se priča o Art Deco-u nije riječ samo o vanjskoj arhitekturi već o kulturološkom fenomenu koji je ostavio trag u uređenju interijera, slikarstvu, kiparstvu, modi i još koječemu.

No, zašto je Art Deco važan za današnju priču? Dakle, kao što je to svojevremeno pod okriljem moderne umjetnosti imalo značajan utjecaj na mentalitet određeni broj ljudi i njihovo ophođenje prema svakodnevnici, tako je hip-hop krajem 20. stoljeća na razne načine postao kulturološki fenomen, u početku baziran unutar granica, pa, kvarta. Kroz potlačenost i zanemarenost sa strane nadležnih, stanovnici zabačenih kvartova našli su svoj način kako se umjetnički izraziti i prenijeti poruku, stvorivši ubjedljivo najveći fenomen modernog doba. I upravo time dolazim do fenomena iz Dubrave, stihoklepca i kvartovskog filozofa pod imenom GIR.

Još od vremena kada se predstavljao kao Geralt Iz Rivije, ovaj je reper imao prilično specifičan izričaj, karakter i karizmu, čime se dosta izdvajao od svojih kolega. Kroz vrijeme dokazao je da nema afinitete biti statičan sa svojom mjuzom već da se po izričaju što više razlikuje od drugih. Nakon promjene pseudoniuma sa svakim novim uratkom počeo je zadobivati sve više primjetna razlikovna obilježja. Baš poput Art Deco-a, bivajući pod utjecajem okruženja, određenih rap imena i književnika, GIR je kreirao prilično upečatljiv stil i karakterističan state of mind koji se snažno ocrtava na njegovu glazbu. I baš kao Art Deco, nije preširoko rasprostranjen, ali je našao svoju vjernu i permanentnu publiku koja kuži njegovu višeslojnu spiku.

Svi pozivaju se na tvrdoću;
Ali samo ovo ime ići će na zlatnu ploču.
Ostavio trag, mogu umrijet’ i bok;
Al’ do tada tvog idola šaljem po burek i sok.

Zašto “(kv)art deco”? Po mom shvaćanju, hence the introduction, povlači se paralela između glamuroznosti i ne tako bajnog okruženja u kvartu. Drugim riječima, kao načitana osoba velikih apetita energiju usmjerava na uzdizanje van postavljenog okvira, istovremeno ne bježući od svojih korijena. Neki bi rekli da čovjek dosta brije na tekstove o prestižu i skupocjenim stvarima, ali koliko znam to je bio dio rap igre skoro od samog početka. Na kraju krajeva, you can’t knock someone’s hustle for achieving their goals. Svatko za sebe želi sve najbolje, samo što to GIR samouvjereno, direktno i bez srama može vokalizirati. Elegantni rep? Možda.

U svakome slučaju, ono što je primarni cilj jest ostaviti trag na hip-hop sceni što je indirektno i prikazano kroz instrumental. Na GIR-ovu direktivu, producent Strapazoot je, semplirajući “Ostavi Trag” grupe September, kreirao savršeno ozračje za ovakvu vrstu pjesme. Čak ni ne mogu naći adekvatnu riječ kako opisati taj vajb, ali savršeno leži na style moderne atmosferu raskošnih visokih hotelskih holova, suncem obasjanih tamnih mramornih zidova, mirisa dobrih cigara i okusa kvalitetnog konjaka. Ali, da se ne lažemo – reperski mentalitet je i dalje tu, tako da uz cijeloukupni vajb prestiža, GIR noseći kravatu i dalje daje do znanja ja GGOAT u ovoj igri. Onaj lavabo od prije des’ jari sada je pozlaćen.

Ono što je posebno zanimljivo što se “(kv)art deco” kao treći singl s nadolazećeg albuma dosta razlikuje od prethodna dva singla, pa čak i malo podsjeća na pjesmu “Glembajevi” s njegovog i Skriletovog albuma “Klasik”, tako da je dosta teško pretpostaviti u kojem će smjeru GIR ići s novim projektom. No, ono što znamo da neće biti ništa nalik prethodnom “GOAT” albumu, ali sudeći po posljednje dvije pjesme ne sumnjam da će biti odličan. U smislu Art Deco-a, GIR teži ka progresu tako da loše ne može biti.