“GGOAT” ilitiga GOAT numero dos, album je koji je obećavao značajan pomak od svega čime je GIR do sada popunjavao vlastitu diskografiju. Bivajući uključen u svaki segment stvaralaštva, ovaj dubravčanin je mikromenadžmentom ciljao napraviti svojevrsni magnum opus koji izvedbeno opisuje njegov karakter, stanje uma, stil života, želje i donekle status na domaćoj rep sceni dobiven uloženim trudom. Od, naravno, tekstova pa do kopanja semplova za beat makere, video editinga i odabira među više varijanti studijskih mikseva, GIR je bio odlučan da njegova bude zadnja u svakom aspektu audio-video realizacije. Evidentno je da je ovo njemu više od samog albuma, a što to znači za nas slušatelje, vidjeti ćemo u sljedećim riječima.

Meni ovo nije imidž da prodat’ ću;
Od prvog dana se spremam za obračun;
Ne želim al’ morat ću.
Previše mraka, u meni je zlobna ćud;
Ni’ko nikad neće upoznat’ pravoga mene;
Stojim na mjestu, samo da krenem;
Godine idu, ja kao da venem.
Sluša me Nietzsche, sluša me Hegel;
Sluša me Skoplje, Ljubljana i BG;
Predstavljam borca sa cijelog Balkana, ne samo ZG.

Svjestan sam da je od izlaska albuma prošlo već mjesec dana, ali uz svakodnevne obveze i konstantnu raštrkanost na više strana naprosto nisam imao vremena posvetiti se albumu kak’ spada, dok pritom ovakav album zbilja iziskuje veću pažnju i višekratno preslušavanje. Prvo i osnovno, iako ste potencijalno GIR-ov fan, prvo odbacite sve njegovo što ste slušali i uđite u album bez ikakve pretpostavke. Iako ću po ukusu uvijek preferirati njegov EP “Rawno Iz Rivije”, novi album nije ništa nalik tome, a bogme nije ni toliko blizak ni njegovu prethodniku “GOAT” iz 2020-e. Istina je ta da je upravo tim albumom Geralt postao GIR i preuzeo taj GOAT state of mind što ujedno služi kao kamen temeljac i za ovaj studijski uradak, ali “GGOAT” ipak donosi nešto drugačije. Naglasak je na progresu i neponavljanju, a takvo što u današnje vrijeme recikliranja i copy-paste tehnika nije čest slučaj.

No, kao i ranije, GIR i njegov stil neće sjesti svakome, ponajviše iz razloga što je u naš glazbeni community duboko ukorijenjeno kritiziranje svega što se udaljava od njihovog ustaljenog ukusa. Sjetimo se samo Jantara na početku karijere koji je dobivao više negodovanja nego odobravanja, a danas se smatra jednom od apsolutnih rap legendi u Hrvatskoj. Čini se da je za sve drugačije potrebno vremena za svariti, a ako sa svakim novim projektom ulaziš u novu sferu eksperimentiranja i rada s drugačijim zvukom, ljudi valjda teže pronalaze način da se ‘zakače’ za nešto i prihvate taj iskorak u umjetničkom rastu i samorazvoju.

Sve u svemu, “GGOAT” je objektivno sjajan album obilježen izobiljem detalja, što lirički, što instrumentalno, te zbilja treba vremena za pohvatati sve. Posebno je zanimljiva činjenica što je cijeli projekt separiran na tri dijela, dakle, tri lica s front covera, od kojih prvi započinje i prvim istoimenim singlom, originalno objavljenim još prošle godine. Singl, kao i prateće dvije pjesme, “Šarplaninac” i “Bubimir”, fino se naslanjaju na prethodni album svojom uličnom spikom i filozofijom, ali nešto u manje mračnom maniru, tako da u kontinuiranom slušanju preliv iz jednog albuma u drugi ima totalno smisleni flow. Ne znam je li tako namjerno urađeno ili ne, ali mi se jako dopada taj podatak jer mi daje dojam čitanja priče raspodijeljene u dvije knjige, girovski prepričano.

Pjesmom “Bubimir”, kao drugim singlom s albuma, radi blagu prekretnicu na skit, čime ulazi u drugu sferu albuma. Time dolazimo do trećeg singla – sjajne trake “(kv)art deco” o kojoj sam relativno nedavno detaljno pisao. I dalje stojim iza toga da upravo ova stvar prikazuje razliku između Geralta Iz Rivije i GIR-a jer zbilja životopisno prikazuje promjene u njegovoj umjetničkoj ekspresiji, bivajući negdje između kvarta i elite, s naglaskom na onome čemu danas teži. Kroz tih nekoliko sljedećih pjesama također prolazi kroz satiru i, kako on kaže, dosta intruzivnih misli, tako da uz braggadocio ima zbilja fin broj šaljivih lajni i ad libova, sarkazma i namjernog pretjerivanja što ipak neće svaka osoba shvatiti na takav način, as always. U moru načina kako reperi stiliziraju svoju ekspresiju, GIR-ov specifičan štih ovdje još više dolazi do izražaja.

Neku svrhu trebam pronać’ ovdje;
Ne mogu si dozvolit’ da hodam slomljen;
Melankolija dođe kad oblačno je;
Ne lažem sebe da sam dobar čovjek;
Al’ nikad nisam bio prodan, zloban, kobra-čovjek.

Time dolazim i do meni najdražih stvari, “Oblivion” i “Svijet je tvoj”, u dijelu albuma koji se bavi introspekcijom i samim time kraju albuma daje dosta ozbiljnu notu. Mnogo filozofije je utkano u te trake i mogu slobodno reći da su u miljeu takvih tema njegove najbolje do sada. Kao načitani pjesnik ima mnogo toga za reći i objasniti, kako u smislu samoopažanja tako i u vidu kritičkih opservacija okoline. Kako sam i opisao u recenziji “(kv)art deco” trake, GIR ima drugačiji lirički senzibilitet i generalno pristup kreaciji glazbe, tako da ovako osobne trake imaju nešto drugačiju težinu.

Dalo bi se još dosta pisati o ovom albumu, ali mislim da pjesme govore dovoljno same za sebe, što sam djelomično i opisao kroz recenzije protekla tri singla. Fakat, teško je opisati vajb albuma i taj tematski rollercoaster, ali ono što je na prvu primjetno jest značajno manje braggadocioa nego na njegovom prethodniku. Kome će to odgovarati ili neće, priča je za neku drugu prigodu, ali iz perspektive objektivnosti, “GGOAT” je odlično štivo zagrebačke metropole za prostudirati. Samo si uzmite dovoljno vremena za čekiranje jer jedno slušanje zbilja nije dovoljno.

TRACKLIST:
01 • Interlude (uvod u album GGOAT) [prod. Strapazoot]
02 • GGOAT [prod. Flowdeep]
03 • Šarplaninac feat. Biba [prod. Strapazoot]
04 • Bubimir [prod. Strapazoot]
05 • Patke (skit)
06 • (kv)art deco [prod. Strapazoot]
07 • Lef [prod. Strapazoot; Emiljo A.C.]
08 • Chusta (skit)
09 • Talijanski mramor [prod. Strapazoot; Shao]
10 • Filmovi braće Coen feat. Noti Limun [prod. Strapazoot]
11 • Oblivion [prod. Strapazoot]
12 • Propagandni materijal (skit)
13 • 5DO12 feat. Ivana Kindl [prod. Strapazoot; Emiljo A.C.]
14 • Svijet je tvoj [prod. Strapazoot; Emiljo A.C.]