Ja ne snimam za novce. Ja snimam iz umjetničkog užitka.

Riječi su gos’n Fulira kojima Burky simbolično otvara treći single s njegovog posljednjeg albuma. Kažem simbolično jer kao što i mnogo nas nije u hip-hopu zbog financijskog uzdizanja već zbog glazbe i kulture, nije ni sam Burky što se na koncu i osjeti jer je album čisti užitak. Kažem simbolično jer kao što je i spomenuti gospon Fulir postao jednim od najprepoznatljivijih simbola grada Zagreba, Srećko Tužni je definitivno jedan od simbola zagrebačke hip-hop scene.

Lokalpatriotizam je kod njega oduvijek bio vrlo prisutan što se moglo primjetiti, primjerice, na prvom albumu nakon njegovog hiatusa, “Cobra Vragec” iz 2021., kojim je vješto u paraleli objasnio sebe kao osobu i ljubav prema Zagrebu kroz razne usporedbe te spominjanja raznih motiva po kojima je hrvatski glavni grad prepoznatljiv. Poput Cobre Vrageca iz kultnih Smogovaca, šarmantni gospon Fulir dolazi iz sfere hrvatske kinematografije kao lik iz jednog od najpoznatijih filmova prošlog stoljeća, “Tko pjeva zlo ne misli”, a kao takav ušao je u srž zagrebačke kulture ovjekovječen besprijekornom glumom pokojnog Relje Bašića. Upravo zato spominjanje zagrebačkog kavalira jer na spomen hrvatske metropole Burky bi također trebao biti jedan od prvih sinonima.

Burx, oduvijek dio kulture.

Možda ne onog dijela za široke mase, ali je unutar ove naše vrlo respektiran član što ovom pjesmom a i cijelim albumom prikazuje kao efektivnim potezom da unutar ovog miljea ostane relevantan. Vrlo samouvjeren kao i uvijek, možda čak i više nego ranije, s velikom dozom prezentnosti dodatno naglašene Flowdeep produkcijom. Fulirski osebujan u deliveriju dok su same lirike ogledalo njegovog stava i poziciji u ovoj rap igri.
Zbilja je šteta što nemamo priliku doživjeti ga uživo jer vjerujem da bi mu stage presence bio jednak njegovoj izbrušenoj ekspresivnosti na trakama. Al’ dobro. Dokle god Biggedy Burx bude izbacivao ovakav materijal barem ćemo imati odličan izbor soundtracka za šetnju Zagrebom, koje god bilo godišnje doba.