![\"\"](\"https:\/\/blackouthiphop.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/a3982511664_16.avif\")
<\/p>\n<\/p>\n
S krajem 2025-e dobili smo obe\u0107anje da \u0107e po\u010detak nove godine biti obilje\u017een Burkyevim <\/strong>albumom koji \u0107e biti prava poslastica. To mi \u010dak nije bilo te\u0161ko za povjerovati jer po dosada\u0161njoj diskografiji jedino realno za o\u010dekivati bio je nastavak glazbene karijere uzlaznom putanjom, za sobom ostavljaju\u0107i gust oblak dima. Videospot za singl “Umjetni\u010dko Djelo”<\/a><\/em> objavljen krajem sije\u010dnja samo je potvrda te tvrdnje, ali bogme ovakav melem od albuma nisam o\u010dekivao. Godina maltene nije ni zapo\u010dela, a ve\u0107 imam projekt koji nosi potencijal osobno najboljih albuma u 2026-oj.<\/p>\n U godini kada je primarni fokus TDKM<\/strong>-a bio na promociji mladih snaga, njihov music library<\/em> se u 2025-oj popunio izdanjima novih \u010dlanova koji su sa sobom donijeli pozama\u0161nu dozu svje\u017eine u redove ovog nezavisnog label<\/em>-a. Jedan od njih je upravo Blair Davis<\/strong>, mladi beat maker<\/em> zaslu\u017ean za cijelu instrumentalnu inscenaciju TDKM <\/strong>izdanja koji je dana\u0161nja tema. Kada ka\u017eem svje\u017eina, mislim to u pravom smislu te rije\u010di jer album te\u010de kao najbistrija rijeka, tj. u ovom smislu lebdi iznad Jaruna proljetnim povjetarcem u danima kada smog ne uni\u0161tava zagreba\u010dki skyline<\/em>.<\/p>\n Kao jazz glavu, prvo \u0161to me osvojilo jest taj dominantni jazzy vajb, na momente u “klasi\u010dnijoj” formi, a u drugim pomalo kro\u010di u blagu eklektiku prezanimljivim, pomalo jumpy <\/em>semplovima puha\u010dkih instrumenata. Sve u svemu, cijeloukupni pristup kreaciji jazzy prizvuka me neodoljivo podsje\u0107a na odre\u0111ene numere nekonvencionalne prirode producenata kao \u0161to su Madlib<\/strong>, Peanut Butter Wolf<\/strong> ili Nujabes<\/strong>, dok se na trenutke lagano i po\u010dne gubiti granica izme\u0111u jazz rap i lo-fi \u017eanrova. <\/p>\n Ono \u0161to ukazuje na to koliko je album pitak za slu\u0161anje jest da sam ve\u0107 s drugom trakom kompletno utonuo u vajb i odlutav\u0161i negdje daleko prevrtio ga cijelog s dovoljno pa\u017enje da se gu\u0161tam s njim dok svira u pozadini. Ono \u0161to me, ustvari, odu\u0161evilo jest \u010dinjenica da, shvativ\u0161i da nisam dao ni 5% fokusa u analizu od koli\u010dine vajbanja, pri pu\u0161tanju albuma ispo\u010detka shvatio sam da on sadr\u017ei \u010dak 20 pjesama, \u0161to se na prvu nikada ne bi reklo jer po subjektivnom osje\u0107aju imao sam dojam da traje kojih dvadesetak minuta. Dobro, \u010dinjenica je, tako\u0111er, da pjesme traju prosje\u010dno dvije do dvije i po’ minute tako da nije ba\u0161 maratonac od albuma, but still. No, u svakome slu\u010daju, tko ina\u010de preferira jazzy eskapade u hip-hopu, “Ptice Umiru Repaju\u0107i”<\/em> je definitivno projekt za njih, dok trajanje od 47 minuta \u010dini ga zlatnom sredinom za prosje\u010dnog slu\u0161atelja.<\/p>\n Do sada smo imali prilike slu\u0161ati Burkya preko raznih stilova instrumentala, od tvrdih bengera do opu\u0161tenih traka, ali moram priznati da mi u ovakvom maniru najvi\u0161e odgovara. Vokalno i liri\u010dki kao da se stapa s laganim notama jazzy melodija, \u0161to mu daje ogroman prostor za maksimalnu ekspresiju. Sre\u0107koTu\u017eni <\/strong>\u017eivi je dokaz da starije glave ne moraju nu\u017eno opasti po kakvo\u0107i, ve\u0107 iznova pru\u017eati kvalitetan materijal bez obzira na povremeno ponavljanje u temama. Mislim, realno, ne mo\u017ee\u0161 ni konstantno izmi\u0161ljati toplu vodu, mada ovaj Croatia’s Most Blunted lik malo previ\u0161e spominje smotuljke za moj ukus, iako mi je, ironi\u010dno, “Joint”<\/em> s gostuju\u0107im Frksijem <\/strong>jedna od highlight traka na albumu. Vibes don’t lie. Ono na \u0161to imam blagu zamjerku su dvije trake: “Vinny Del Negro”<\/em> i “Fak Ju”<\/em>. Ovdje pri\u010dam kompletno subjektivno, ali vokalni sempl na prvoj traci veoma ubrzo postaje dosta zamoran, ali traje samo dvije minute pa se nekako to i progura. No, za razliku od nje, “Fak Ju”<\/em> mi uop\u0107e nije sjela zbog blago iritantnog u\u010dinka u instrumentalu i konstantnim pauzama u flowu da bi bio u skladu s bitom. Smatram da bi album imao apsolutno besprijekoran tok bez spomenute trake, ali dobro, mo\u017eda je samo do mene jer objektivno traka nije lo\u0161a. Ipak, stojim iza onog \u0161to sam rekao ranije – “Ptice Umiru Repaju\u0107i”<\/em> ima fantasti\u010dan flow za opu\u0161teno preslu\u0161avanje, a uz to i ogroman replay value kojem \u0107e se mnogi \u010desto vra\u0107ati. \u0160to bi se reklo, toplo preporu\u010dam. Album je uz YouTube dostupan na streaming servisima i na TDKM Bandcampu za download, a sve to mo\u017eete na\u0107i na ovom linku<\/a>.<\/p>\n
\nNo, bez obzira na to, kroz album \u0161ara fin dijapazon tema: od profinjenog braggadocia, shout outova ekipi i zlatnom dobu hip-hopa, zahvalnosti na lijepim stvarima u \u017eivotu, kritike usmjerene ka onima s manjkom ku\u0107nog obrazovanja i lo\u0161ih MC-a…i za svaku od tema dobar stari Burks <\/strong>ima koju pametnu za udijeliti, s finom dozom stila i dra\u017ei u glasu. \u0160to je Borti jednom rekao, Burky je u\u0161ao u killing streak.<\/p>\n
\nThat being said, nadam se instrumentalnoj verziji albuma i generalno beat tejpovima Blair Davis<\/strong>-a. That would be awesome.<\/p>\n