![\"\"](\"https:\/\/i0.wp.com\/blackouthiphop.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/Kino-front-cover.webp?resize=640%2C640&ssl=1\")
<\/p>\n<\/p>\n
Za sve nas koji smo oduvijek optere\u0107eni glazbom, nebitno u kojoj \u017eanrovskoj sferi, nemogu\u0107e je uzeti tek \u0161a\u010dicu albuma i pjesama koje bi svrstali pod all-time favorite. Uvijek je to ove\u0107i broj materijala koji broje znatno ve\u0107i broj slu\u0161anja od ostalog, ali se tu i tamo prona\u0111e album koji se na razne na\u010dine izdvaja od ostalih. Za mnogo nas to je definitivno bio “Lajtmotiv”<\/em>, debi album rap veterana koji su se udru\u017eili pod imenom ONI <\/strong>i koji su u usprkos dominaciji trap-a i inih \u017eanrova dobili same pohvale na album i plasirali se me\u0111u najbolja hip-hop izdanja godine. Takvo \u0161to zbilja nije lako posti\u0107i, ali uz dovoljno volje, ulo\u017eenog truda i, naravno, mnogo vje\u0161tina te iskustva kojeg njima ne manjka, rezultati pozitivnog naboja postaju neizbje\u017eni i u ovom slu\u010daju nastaje game-changer album. Naravno, mala dr\u017eava poput Hrvatske te\u0161ko mo\u017ee parirati glazbenim gigantima poput SAD-a ili Velike Britanije, ali se ipak unutar na\u0161ih granica stvorio kozmos velikog broja fantasti\u010dnih izvo\u0111a\u010da iz cijelog spektra \u017eanrova koji su kao takvi, barem na na\u0161im prostorima, zaradili ljubav i po\u0161tovanje za sva vremena. Hip-hop je u hrvata oduvijek bio marginaliziran \u017eanr i bez obzira na vrlo kratak period ve\u0107e komercijalne pa\u017enje u ranim 2000-im, rap je kod nas bio i ostao dio glazbenog svijeta kojim se bave entuzijasti koji ne o\u010dekuju zaradu ve\u0107 ula\u017eu vlastiti novac u njihove kreacije. Samim time, barem u podzemlju, neki su svojim radom uspjeli dosti\u0107i status legendi, ba\u0161 poput ONI <\/strong>grupe, koja je tim jednim albumom ostavila permanentni trag na sceni i kroz vrijeme koriste\u0107i mo\u0107 momentuma stvorila kultni status oko sebe. <\/p>\n Mali, ali veliki…<\/p><\/blockquote>\n U ovom trenutku pro\u0161lo je to\u010dno 10 godina od “Lajtmotiva”<\/em>, a nakon toliko godina neizvjesnosti kona\u010dno smo dobili nastavak koji nosi ime “Kino”<\/em>. I \u0161to o\u010dekivati od novog studijskog projekta? S “Kino Session-om”<\/a><\/em> i singlom “Novi Pogon”<\/a><\/em> saznali smo da je postava ostala nepromjenjena, te da kakvo\u0107a tekstova i bitova nije nimalo opala. Kako sam ve\u0107 rekao u njihovom posljednjem sessionu, ONI <\/strong>su postali sinonim za vrhunsku kvalitetu u hip-hopu tako da u samom startu mogu potvrditi istu razinu. No, je li ovaj album poput prethodnika slobodno mogu re\u0107i da nije. Barem ne toliko. Dozvolite da objasnim.<\/p>\n Kao \u0161to rekoh, liri\u010dki trojac i dalje briljira s umije\u0107em pisanja, kao i Kolak <\/strong>\u010dija je nepresu\u0161na inspiracija u kopanju upe\u010datljivih semplova urodila s mnogo ukusnih plodova. No, ono \u0161to sam na prvo slu\u0161anje uspio primjetiti da album ima za mrvu manje mra\u010dnijeg prizvuka koji je pomalo obilje\u017eio njihov debi album. Neki od istaknutijih traka na pro\u0161log projektu u tom maniru bile bi “Semafor \u017divota”<\/em>, “Trojica U Trnju”<\/em>, te pogotovo pjesma “Sve Najbolje”<\/em> kojoj je tmina srednje ime. Ovdje nema toliko takvih momenata, ali nije da ih i nedostaje, poput pjesme koja imenom obe\u0107ava upravo to – “No\u0107 Vje\u0161tica”<\/em>. S bengerske strane, “Kino”<\/em> pru\u017ea prili\u010dno fin izbor tvrdih traka od kojih posebno izdvajam “Zadnji Vanjski”<\/em> i “Mali, Ali Veliki”<\/em> koje grme na fakat poseban na\u010din. Ali ba\u0161.<\/p>\n Generalno govore\u0107i, album zbilja djeluje kao nastavak na “Lajtmotiv”<\/em> i logi\u010dno je da ne bi trebao zvu\u010dati isto kao njegov prethodnik. Ono \u010dime su oba albuma na istoj razini jest koli\u010dina razli\u010ditih tema kojima se bave. Naravno, nema nikakvih poklapanja i teme su same po sebi vrlo originalne. Primjera radi, u pjesmi “Prvi Koraci”<\/em> pri\u010da se o raznim stvarima koje smo radili po prvi put kao klinci koje \u0107emo pamtiti kroz cijeli \u017eivot. S druge strane, traka “Grad Robova”<\/em> bavi se tematikom modernog ropstva tj. ljudi koji kora\u010daju kroz \u017eivot u okovima, bila to gadro, bankarski kredit, op\u010dinjenost virtualnim \u017eivotom, ili pak \u017eudnja za uzvi\u0161enim dru\u0161tvenim statusom. A \u017eivot k’o \u017eivot, u modernom svijetu je prepun la\u017ei i obmana, la\u017enih obe\u0107anja i iskrivljenih vrijednosti. Scriptor<\/strong>, Jantar <\/strong>i Kali <\/strong>nikada nisu bili laki na jeziku niti su ikada imali tedenciju ubla\u017eavanja surovosti \u017eivota, tako da bile pri\u010de kompletno fiktivne ili inspirirane stvarnim doga\u0111ajima, svaka ima dozu realnosti i lako je primjenjiva na sva\u010diji \u017eivot, na ovaj ili onaj na\u010din. Kao i “Romantika”<\/em>, koja postoji u svima nama, ali se razlikuje od osobnih preferenci i \u017eelja, ili “Putnik”<\/em>, moji osobni favorit s albuma, koji gleda na putovanje izme\u0111u ro\u0111enja i smrti koje obilje\u017eava mno\u0161tvo doga\u0111aja, gre\u0161ki, zabluda, u\u010denja, \u010de\u017enje, diferencija u mi\u0161ljenjima i jo\u0161 koje\u010dega, ali va\u017ean je cilj, samo je pitanje koji.<\/p>\n Svi negdje putujemo, ve\u0107ina u kurac; Ne\u0107u lagati, pred prvo slu\u0161anje novog ONI <\/strong>albuma o\u010dekivao sam ipak ne\u0161to druga\u010dije od pru\u017eenog. Bez obzira koliko mi se inicijalno dopao cijeli proizvod, sa svakim novim slu\u0161anjem primjetio sam ne\u0161to novo, uka\u010dio kakvu zanimljivu referencu u lajni, kompleksniji punchline ili kakav novi detalj u instrumentalu, tako da mi album sve vi\u0161e i vi\u0161e dolazi na svoje mjesto. Nakon, evo, trenutno sedmog slu\u0161anja dok ovo pi\u0161em kompletno sam u\u0161ao atmosferu ONI Kina<\/strong> i shvatio koliko ono, ustvari, mnogo toga pru\u017ea. Poput kultnog The Godfather filma – ne pohvataju se sve sitnice na prvo gledanje. I ka\u017eem opet, jest da je druga\u010diji album od “Lajtmotiva”<\/em> po mnogo\u010demu, ali je sr\u017e ONI <\/strong>tima sveprisutan, ba\u0161 kao \u0161to je genijalni um Coppole prisutan u The Godfather dvojci. No, najbolje obja\u0161njenje u razlici izme\u0111u oba albuma ima Magellano <\/strong>u skitu “Prokletstvo Drugog Albuma”<\/em> – razlike u mi\u0161ljenjima \u0107e zasigurno postojati, ali kvaliteta je neprikosnovena.<\/p>\n Ono \u0161to bih mogao pomalo zamjeriti jest raspored odre\u0111enih stvari na albumu. Za po\u010detak, s naglaskom na osobno mi\u0161ljenje, smatram da je album nakon intro-a trebao zapo\u010deti s dosta tvr\u0111om i samim time upe\u010datljivom trakom, kao \u0161to je na “Lajtmotivu”<\/em> bio slu\u010daj s pjesmom “Demoni”<\/em>. Svi i dan danas pamte tu ulaznu lajnu popra\u0107enu epskim instrumentalom koja je u samom startu uzela stopostotnu pa\u017enju slu\u0161atelja i stilski ga uvela u album. “Si vidio kad upad ja\u010di?” Nisam, i ba\u0161 u tome je stvar. Da me ne shvatite pogre\u0161no, “Uzaludan Trud”<\/em> kao prva traka na novom albumu je zbilja sjajna stvar, samo smatram da je trebala imati druga\u010diju poziciju u aran\u017emanu \u010dime bi time dobila ve\u0107i sjaj. Isto kao na prvijencu, na ovom bi’ albumu tako\u0111er uradio blagi rearrangement traka, ali mo\u017eda moj DJ-eveski mozak nekovencijalne prirode malo druga\u010dije percipira stvari i time postavljanje atmosfere, ali svakako smatram da bi repozicioniranje odre\u0111enih pjesama albumu dalo malo bolji flow.<\/p>\n No, bez obzira na to, album te\u010de prili\u010dno glatko i generalno se pjesme fino pretakaju jedna u drugu. Na moju radost, album broji tri skita kojima lijepo razdvaja odre\u0111eni ton izme\u0111u svakog bloka pjesama i daje malo vremena za predah jer ipak treba dosta fokusa za popratiti sve re\u010deno. Tu posebno treba spomenuti drugi skit po redu, “Prank Call”<\/em>, koji traje gotovo pet minuta, ali s dobrim razlogom. Ako ni\u0161ta drugo, Kolak<\/strong>, koji je jedan od dva lika u pri\u010di, nenamjerno daje nagovje\u0161taj za vrlo zanimljiv komad merch-a koji \u0107e biti dio, pa, jo\u0161 nekog uskora\u0161njeg merch-a, tako da vrijedi poslu\u0161ati ovu podvalu.<\/p>\n Kad sam ve\u0107 Kolaka<\/strong>, re\u0107i \u0107u samo da je ONI<\/strong>-ev beat maker uradio posao kompletno kak’ spada i da nije ni\u0161ta ispod onog \u0161to smo do sada mogli \u010duti. Ugodno sam iznena\u0111en s odabranim bitovima na albumu i na\u010dinom kombanja semplova, pogotovo s pjesmom “Remekdjelo”<\/em>, iako je jedina na albumu koja je ra\u0111ena od strane DJBZ<\/strong>-a \u010dime se zvu\u010dno daleko razlikuje od ostatka albuma. S tim DJ Premier-styled beatom koji me neodoljivo podje\u0107a na njegov rad na traci “It’s All Real”<\/em> grupe Pitch Black<\/strong> mi je legao k’o budali \u0161amar i u reprezent stilu maestralno zatvorio album. Iako je Kolak <\/strong>zasjao na mnogo stvari na mnogo pjesama, ovakvo ne\u0161to nisam o\u010dekivao i, realno, mnogo dobro vozi, a i stilski je odli\u010dno pozicionirana na albumu. Osim nje, postoji jo\u0161 jedna stvar koju Kolak <\/strong>nije producirao a to je “Ako Si Se Pitao”<\/em> \u010diji instrumental potpisuje DJ Goce<\/strong>. No svakako fokus nije skinut s Kolaka <\/strong>i njegove genijalnosti, pa bih instrumentalno izdvojio par favorita, poput ve\u0107 spomenute trake “Putnik”<\/em> koja me osvojila vokalima nalik omanjem horu koji melodijski vode cijeli beat. Doslovno ulazi pod ko\u017eu, kao i gore spomenuti bengeri za ozbiljan glavoklim. Precizno, so\u010dno i on point. <\/p>\n Preletim \u0161esnaest, preronim tris’dvije; Kao i ranije, ovaj album u potpunosti je pro\u017eet ozbiljnim lirikama, bilo to tematski ili samo tehni\u010dki, te zahtjeva ozbiljnu razinu pa\u017enje za pohvatati svaki detalj. Iako se mo\u017eda tako ne doima na prvu, ekipa iz ONI <\/strong>tima je do\u0161la s apgrejdom i poslu\u017eila sasvim novo slu\u0161no iskustvo. Jest da album nema onaj Jantarovski <\/strong>moment u lirikama, \u0161to bi moj gari Mad Eye opisao ‘\u010dupam creva, stavljam u blender’ style, ali nije da je i potrebno stalno furati crninu zarad crnine. Album sam po sebi sadr\u017ei pregr\u0161t kvalitetnog materijala i posjeduje vrijednost velikog broja ponovnog preslu\u0161avanja. Za razliku od prvog albuma, “Kino”<\/em> mi donekle do\u0111e kao neka komba izme\u0111u Skunk<\/strong>-ovog “Sezona Pogreba”<\/a><\/em> i Klin<\/strong>-ovog “Aritmija Ritma”<\/a><\/em>, ako vam to ima smisla. <\/p>\n Ono \u0161to me posebno zabavlja jest koli\u010dina Easter Egg-ova i sli\u010dnih sitnica koje su pametno uba\u010dene u album, pa i van njega, poput nedavnog intervjua<\/a> s ONIma <\/strong>koji su kroz odgovore dali tonu hintova na imena pjesama na “Kinu”<\/em>. Naravno, trebalo bi se ne\u0161to vremena izdvojiti za sve to ubrati, kao i na tonu uskr\u0161njih jaja kojih vjerovatno pola nisam ni primjetio. To je, tako\u0111er, jedan od znakova koliko je, ustvari, truda ulo\u017eeno u projekt koji je u procesu stvaranja jo\u0161 od 2017. godine. No, iako je album slu\u017ebeno iza\u0161ao, pri\u010da s njim jo\u0161 nije ni pribli\u017eno gotova. Uz ovakve zanimljivosti mo\u017eete o\u010dekivati jo\u0161 dosta kreativnih pothvata, a \u0161to se Easter Egg-ova ti\u010de i sli\u010dnih zanimljivosti u albumu, to ostavljam vama detektivima na razotkrivanje pri slu\u0161anju.<\/p>\n Uz objavu albuma dolazi i fizi\u010dko izdanje na CD-u koje \u0107e biti u limitiranom broju tako da je najpametnije da oni navjerniji naru\u010de svoj primjerak \u010dim prije. Fizi\u010dka edicija “Kino”<\/em> albuma dostupna je u dvije forme – jedna samo sa CD-om i druga sa CD-om i majicom, te ih mo\u017eete naru\u010diti preko ONI website-a<\/a>. Znate kako to ve\u0107 ide – ekipa iz ONI <\/strong>grupe je tu striktno zbog muzike i njihovih slu\u0161atelja, pa \u0107u vas u skorije vrijeme obavijestiti o raznim novitetima koji se spremaju samo za vas.<\/p>\n Napunimo koncertnu s na\u0161im ljudima;
\nDalo bi se pri\u010dati o albumima koji su svojevremeno imali enorman utjecaj na glazbenu scenu, poput, primjerice, “The Dark Side Of The Moon”<\/em> od Pink Floyd<\/strong>-a, “What’s Going On?”<\/em> od Marvin Gaye<\/strong>-a, “Giant Steps”<\/em> od John Coltrane<\/strong>-a, “Paranoid”<\/em> od Black Sabbath<\/strong>-a, ili pak “Enter the Wu-Tang (36 Chambers)”<\/em> od njujor\u0161kih rap legendi, ali ono \u0161to preostaje jest adekvatno iskoristiti takav momentum za daljnji progres u glazbenoj karijeri. Neki, na\u017ealost, nisu, kao na primjer HC punk legende Minor Threat<\/strong> nakon istoimenog mini albuma iz ’84, kubanski super bend Buena Vista Social Club<\/strong> koji je obilje\u017een ekstremno popularnim, ali jedinim istoimenim albumom, kao ni Lauryn Hill<\/strong> nakon jedinog solo albuma “The Miseducation of Lauryn Hill”<\/em> koji je obe\u0107avao velebnu solo karijeru ove reperice iz Velike Jabuke.<\/p>\n
\nNije drama, al’ ako \u0107emo realno buraz;
\nPutujem ulicama Vegasa na krilima pegaza;
\nOko mene lju\u0161ture, \u017eivot je prekrasan.<\/p><\/blockquote>\n
\nSjednem, legnem, nemre biti prisnije.
\nA Kolak ih samo podvodi, da ne ka\u017eem svodni\u010di;
\nTvrdi su k’o porni\u0107i, da ne ka\u017eem odli\u010dni.
\nRest in peace Prodigy, shout out Noddy Chi;
\nOduzmem pravo prednosti, zna\u0161 koji je tim vode\u0107i.<\/p><\/blockquote>\n
\nPuna mi \u010duka u grudima od mora ONI hudija.
\nOdavno smo starudija, jo\u0161 uvijek se studira;
\nLjubav za sve s kojima djelimo trud i rad.<\/p><\/blockquote>\n