![\"\"](\"https:\/\/i0.wp.com\/blackouthiphop.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/DEMIZON_COVER_1.webp?resize=640%2C640&ssl=1\")
<\/p>\n<\/p>\n
Kada se pri\u010da o razlici izme\u0111u starijih i novijih oblika odre\u0111enih \u017eanrova, uvijek \u0107e postojati podijeljena mi\u0161ljenja zbog \u010dega se nikada ne\u0107e dogoditi situacija u kojoj \u0107e svi biti zadovoljni. To je ne\u0161to kao, primjerice, kada su mnogi fanovi negodovali na tranziciju s groove na nu metal tre\u0107im albumom “The Burning Red”<\/em> benda Machine Head<\/strong>, dok s druge strane ima onih kojima smeta \u0161to rock legende AC\/DC<\/strong> od smrti prvog pjeva\u010da nisu promjenili zvuk, \u0161to je raspon od preko 40 godina karijere s novim frontmenom. Dakle, nemogu\u0107e je svima udovoljiti, ali ipak, za razliku od nekih stvari za koje vrijedi ono pravilo “don’t fix it unless it’s broken”, u glazbi i generalno umjetnosti neki vid progresa bi trebao postojati.<\/p>\n \u0160to se hip-hopa ti\u010de, u dana\u0161nje vrijeme jaz izme\u0111u mla\u0111ih i starijih nara\u0161taja sve je vi\u0161e primjetan, a rasprave o kvaliteti modernog rapa, trapa i zlatne ere hip-hopa su ve\u0107 svakodnevnica. I ja ve\u0107 ulazim u sferu starijeg prdonje koji je od samog po\u010detka bio vjeran, da tako ka\u017eem, ‘korijenskom zvuku’ hip-hopa i te\u0161ko prihva\u0107ao ne\u0161to novije. To je najvi\u0161e bilo do samog zvuka koji se tada hardwarerski druga\u010dije radio iz jednostavnog aspekta tehnologije, kao \u0161to ni dana\u0161nji jazz nema taj topli i zagu\u0161eni \u0161arm kao \u0161to je imao u prvom dijelu 20. stolje\u0107a. To je rezultat kori\u0161tenja druga\u010dijih mikrofona, druga\u010dije analogne opreme te samim time stilu snimanja i post-produkcije koja je tada bila dostupna, a upravo to i favoriziram. No, ve\u0107inski sam prihva\u0107ao razne pravce i pod-\u017eanrove u objektivnosti kvalitete, dok trap i sli\u010dne njemu nikada nisam mogao svariti, primarno iz razloga \u0161to ga \u010desto obilje\u017eava abnormalno liri\u010dko nazadovanje. Za razliku od Zagreba i Rijeke, ostatak Hrvatske je u valovima varirao u manjoj koli\u010dini slu\u017ebenih rap imena. Istra kao \u017eupanija nikada nije uspjela izroditi ve\u0107i broj repera i beat makera koji nisu pre\u0161li svoju demo eru, izuzev Pule. U mom rodnom Umagu je svojevremeno bilo mnogo poklonika toj kulturi, pogotovo u srednjo\u0161kolskom periodu dru\u017eenja na skejt parku, ali artista je bilo vrlo malo (shout out Jova Prostak & S-One<\/strong>, Funky Brothers<\/strong>, Lovro<\/strong>, PCP<\/strong> iz Motovuna, and then some). Upravo mi je zbog toga bilo drago \u010duti da nakon toliko godina izlazi ne\u0161to novo s tog podru\u010dja. Prvo je krenulo singlom “Vrati Me”<\/a><\/em> u izvedbi repera Ingvar Bastardo<\/strong> s adresom u Bujama pokraj Umaga, koji se naknadno preko zajedni\u010dkog prijatelja Jove <\/strong>udru\u017eio s producentom Sven The Man<\/strong> iz Umaga i plan za kreiranje kolaboracijskog projekta je ro\u0111en. Ideja za album izlazi iz potrebe za kreativnim izno\u0161enjem osobnih pri\u010da i pri\u010da iz okolice, ali s dozom lokaliteta u duhu Istre i periodi\u010dnim kori\u0161tenjem istarskog dijalekta. No ipak, finalni proizvod nije toliko fantasti\u010dan koliko bi se na prvu o\u010dekivalo. Album zapo\u010dinje sa semplom legendarne “Potra\u017ei Me U Predgra\u0111u”<\/em> u izvedbi Vladimira Lade Leskovara<\/strong> s Opatijskog festivala ’64, s fino izbalansiranim boom bap ritmom i klasi\u010dnim reprezent lirikama. Kao, ni\u0161ta pretjerano spe\u0161l, ali obe\u0107avaju\u0107e i kao intro u album daje sasvim dovoljno od \u010dega bi se album nastavio graditi, ali ve\u0107 taj dojam od druge pjesme lagano pada u vodu. Problem je upravo u nedostatku progresa koji sam spominjao pri po\u010detku ovog teksta jer ono \u0161to se prvo da primjetiti na albumu su vrlo jednostavne lirike bez neke inovativnosti u deliveriju i stilu slaganja rima. Lirike kao takve nisu lo\u0161e, naravno, ali slaganje u prete\u017eito AABB \u0161emi s rimovanjem ‘pas’ na ‘vas’, ‘gas’, ‘stas’ i sli\u010dno dosta je monotono, pogotovo u dana\u0161nje vrijeme kada smo vi\u0161e-manje navikli na akrobacije u lirikama kao standard u pisanju, kao multiji n’ shit. Neki manje komplicirani reperi to nadomjeste kojekakvim tvrdim stavom u deliveriju, zanimljivim storytellingom ili bitnom poentom u pjesmi, dok Ingvar <\/strong>u poku\u0161ajima da se izvu\u010de iz reprezent forme, pri\u010dama o vutri i njegovanjem ‘pravog hip-hopa’, naj\u010de\u0161\u0107e se odmah vrati u recikliranje istih tema zbog \u010dega nema pretjeranih razlika izme\u0111u pjesama. Mladi buje\u017e ima du\u0161u, to je fakat primjetno, ali nedostaje i efektivnijeg rada na pisanju tekstova. Ovdje ne pri\u010dam o amaterizmu, ali se nadam da \u0107e Ingvar Bastardo<\/strong> na svojem writing skillu<\/em> i flowu <\/em>proraditi vi\u0161e za budu\u0107e projekte. Potencijal svakako postoji i mladi Ingvar <\/strong>ima svojih finih momenata na albumu, kao fini roller na drugom versu na pjesmi “P.”<\/em>.<\/p>\n U ganjanju head noddinga<\/em> uvijek se, logi\u010dno, pri\u010da o bitovima jer \u0161to je beat bez head noddinga<\/em>? Na ovom albumu solidnih bitova ne nedostaje, ali kao \u0161to je slu\u010daj s njegovim kolegom s Bujskog brda, prostora za napredak ne manjka. Stvar je u tome \u0161to se u poku\u0161ajima imitiranja tog 90-e zvuka trudilo previ\u0161e, tako da imamo u momentima jednoli\u010dne instrumentale bez te neke ‘puno\u0107e’ kakve su u svojim bitovima imali producenti poput DJ Premiera<\/strong>, Pete Rocka<\/strong>, Da Beatminerza<\/strong>, J Dille<\/strong> i sli\u010dnim njima. Ono \u0161to na ovom uratku mogu izdvojiti na tu foru su bitovi “Isti Plan”<\/em> ili mog favorita “No Stres”<\/em>, dok s druge strane traku “Hip Hopa”<\/em> obilje\u017eava prili\u010dno dosadan piano koji na momente probija u\u0161i visokim tonovima, \u0161to se moglo lako cut-ati u mixing procesu. Ali, \u0161to je, tu je. Sve u svemu, drago mi je da se u Istri ne\u0161to pokre\u0107e, samo \u0161to s dana\u0161njom konkurencijom i postavljenim standardima treba ulo\u017eiti vi\u0161e truda zarad izranjanja iz gomile mediokritetnih izdanja. Zato velim, “Dnevna Doza”<\/em> nije lo\u0161 album i def \u0107e na\u0107i svoj komad publike, ali da mo\u017ee biti bolje ura\u0111eno, mo\u017ee. Posebni shout out pulskim legendama DJ Kool S<\/strong>-u na finim cutovima i Incosu <\/strong>na sjajnom versu na posljednjoj pjesmi. Ish was dope, bruh.<\/p>\n Uz objavu albuma u najavi je i spot za cool reprezent traku “Trdi Cojones”<\/em> na kojoj gostuje S-One Mexicano<\/strong>; uma\u0161ka ‘genda hrvatsko-meksi\u010dkih korijena i vrlo specifi\u010dnom kombom repanja na oba jezika. Stay tuned for more.<\/p>\n
\nMe\u0111utim, 2015. je u mom slu\u010daju bila godina novih otkri\u0107a u smislu mno\u0161tva novih artista i beat makera, ponajvi\u0161e s europskog podru\u010dja, koji su me naprednim tekstovima i modernizacijom produkcije naprosto izuli iz mojih DVS skejterica, a da su istovremeno zadr\u017eali taj famozni ‘original rap’ \u0161mek devedesetih. To je upravo taj progres koji sam spominjao ranije, a mnogim dana\u0161njim producentima i reperima nedostaje upravo to. Tim rije\u010dima dolazim do dana\u0161nje teme, a to je fri\u0161ko objavljen prvijenac “Dnevna Doza”<\/em> istarske grupe Demi\u017eon<\/strong>.<\/p>\n
\nAlbum “Dnevna Doza”<\/em> je, izme\u0111u ostalog, spoj mla\u0111ih i ne\u0161to starijih snaga od kojih Ingvar <\/strong>s 21 godinom tek zalazi u hip-hop vode, a Sven <\/strong>kao rap glava nadomak 40 banki predstavlja njegovu \u0161kolu koja je direktni utjecaj na album – klasi\u010dno, Wu-Tang<\/strong>, Nas<\/strong>, KRS-One<\/strong>, Mobb Deep<\/strong> i ostale legende koje su obilje\u017eile zlatne devedesete, ponajvi\u0161e sa isto\u010dne strane Amerike. No, je li sve onako obe\u0107avaju\u0107e kako se opisno i doima? Hm, pa ne sasvim.<\/p>\n
\nOno \u0161to iz prve ruke znam jest da Sven The Man<\/strong> iza sebe ima godine i godine slu\u0161anja stare \u0161kole, ali pomaka u vidu ‘apgrejdanja’ zvuka kao \u0161to to, na primjer, rade njema\u010dki Figub Brazlevi\u010d<\/strong>, \u0161vicarski Tru Comers<\/strong> ili pak Shporky <\/strong>iz Lijepe Na\u0161e, nema. Bez obzira \u0161to \u0107e neki instrumentali povesti na head nodding<\/em>, \u010dinjenica jest da je zvuk pomalo suhoparan. Za primjer \u0107u uzeti nedavni projekt “Moj Svet EP”<\/a><\/em> slovenskog repera Vuki Vuk<\/strong> pod producentskom palicom bosanskog beat makera Edba<\/strong>— kad pomisli\u0161 na kvalitetno odra\u0111en boom bap beat nalik onim njujor\u0161kim bengerima, to izdanje bi komotno moglo biti jedan od prvih primjera s na\u0161ih prostora. Iako su prili\u010dno tamni bitovi, imaju tu ‘puno\u0107u’ koju spominjem, kao i energiju koja vozi kroz cijeli projekt. Ka\u017eem opet, “Dnevna Doza”<\/em> generalno nema lo\u0161ih bitova, ali nedostaje im to ne\u0161to; malo du\u0161e i originalnosti da te ‘proradi’.<\/p>\n