Tibor & DJBZ – “Dieselpunk”

Dieselpunk is a retrofuturistic subgenre of science fiction that combines the aesthetics of diesel-based technology from the interwar period (1910-1950s) with modern sensibilities. It often features industrial settings, diesel-powered machinery, and explores themes of war, espionage, and technological advancement during this historical era.

Zamisli postapokaliptični setting poput onog u Fallout ili Bioshock videoigrama čije se priče održavaju u periodu prve polovice 20. stoljeća. Na to nadodaj instrumentale zasnovane na teškoj mašineriji i lirike prepune neprikosnovenog flexinga i eto ti brzinskog opisa albuma “Dieselpunk”. Još otkako mi je Bero prije nekoliko mjeseci rekao da očekujem neočekivano s projektom koji je pripremao s Tiborom za koji je tvrdio da ulazi s velikom dozom eksperimentiranja, bio sam u iščekivanju zbilja dobrog albuma. No, ovakvo sonično iskustvo me uhvatilo apsolutno nespremnog. U najavi albuma rekao sam da možemo očekivati malkice drugačiju produkciju nego inače, but boy, was I wrong.

Sa singlom “Sub Diesel” objavljenim prije cirka dva tjedna dobili smo vjerodostojni snippet kako bi u globalu cijeli projekt trebao zvučati. Izuzev posljednje pjesme “Aura” s dosta nostalgičnog vajba u zvuku i donekle “NND” trake zbog svoje pomalo mistične prirode unutar drumless produkcije, ostatak albuma doslovno daje sliku industrijske zone fiktivnog dieselpunk velegrada prepunog dima, metala, neonskih svjetala i mašinske buke. U tom svijetu Tiborov vokal ne lebdi iznad bitova već postaje dijelom te teške mašinerije, iako moram priznati da mi je njegov glas na određenim pjesmama malkice prozračan i breathy za ovakvu prljavštinu od glazbene podloge. Stvar je u tome što od samog starta DJBZ udara direktno u glavu, a instrumentali automatski daju značajan osjećaj težine – sve zvuči nabijeno i zasićeno, kao da su svaki kick, snare i sample po jedan zauljeni zupčanik opake mašine koja melje sve što se stavi pred nju.

Bez obzira na boju glasa koja tu i tamo za mrvu odskače iz generalne zvučne slike, Tibor je lirički u savršenom skladu s konceptom albuma, što ga čini esencijalnim dijelom generalne atmosfere. Na ovakav zvuk teško bi legle teme socijalne osviještenosti, ali sam i dalje iznenađen količinom flexinga koju ovdje izbacuje. Kako je jedan poznati hip-hop kritičar rekao je da je “Bero uzletio analitički u svijetu gdje goriva ponestaje, ali je Borti sletio u Iran”. Što god to značilo, činjenica jest da kroz tih deset pjesama Tibor u lirike napumpava ogromnu količinu dizela kao oličenje samouvjerenosti. Mislim da je na ovome albumu uzeo savršeni omjer zanimljive igre riječi, zabavnih dosjetki i dominantnog stava kojeg je ranije zacementirao trakom “B.O.R.T.I.” s albuma “Pacino 7”. U “Dieselpunk” albumu koji daje prizvuk industrijske distopije, Tibor se kroz pulsiranje strojeva ipak probija s mnogo energije i karaktera, pokazujući da iza svake mehanike još uvijek postoji živo biće.

Kada pričamo o konceptu samog albuma, valja spomenuti i drugi singl koji je izbačen dva dana nakon objave albuma. Riječ je o pjesmi “Loot” čiji se spot važi za direktni nastavak na onaj od “Sub Diesel” singla i to u smislu prateće priče. Na način kako se Tibor braggadociovski išćerao na spomenutoj pjesmi “B.O.R.T.I.”, na sličan način se u pjesmi “Loot” potapšao po ramenu na konto vlastitih uspjeha u već prilično dugačkoj karijeri. Isto vrijedi i za video jer kako se u spotu “Sub Diesel” singla na momente prikazivao proces pripreme, tako se u posljednjem singlu pokazuje ‘skladištenje’ TDKM mercha; od “Dieselpunk” CD-ova i majica do ostalih stvari koje se tiču dobrog broja prethodnih izdanja pod njihovom etiketom. Iz tog razloga, kako iz gledišta glazbene tako i s vizualne strane – ovaj projekt je čistokrvni flex zasnovan na teškom industrial zvuku proizašlog iz retrofuturistične tvornice s DJBZ-om na čelu.

Određeni ljudi bi rekli da je ovaj album obilježen velikim uskličnikom nad artistima čije pretenzije nadmašuju njihovu volju da odbace ustaljene obrasce i redefiniraju vlastiti pristup rap igri. Vjerojatno se misli na to da kroz album Tibor aproprira ulogu svojevrsne Magna Carte, konstruirajući grandioznu, gotovo mitopoetsku personu nalik GIR-ovom GOAT arhetipu, kako bi kroz takvu simboličku autoinscenaciju artikulirao i demonstrirao vlastitu rap supremaciju nad suvremenicima. U prijevodu, dobar stari Borti samouvjereniji je no ikad te se ne libi pokazati kakvim sve liričkim arsenalom raspolaže na kojem se, među ostalim stvarima, zasniva TDKM legacy.  

Ono što mi se također iznimno dopada kod albuma jest odabir gostujućih imena. Jest da su u TDKM izdanjima gosti uvijek pomno odabrani, ali na ovome albumu njih nekoliko toliko dobro ‘čuče’ da nemam uopće dojam da su featured artists. Tu moram posebno izdvojiti Avangardu koji su na traku “BUBUBU” legli k’o budali šamar što je jedan od razloga zašto mi je upravo ta pjesma među najslušanijima s albuma, što lirički, što po bombastičnom instrumentalu koji doslovno diže iz mrtvih. Na albumu gostuje i Mlata iz Sick Touch grupe, čime sam pomalo i iznenađen jer je apsolutno neočekivano ime na projektu ovakvog tipa. No, njegov doprinos je neosporiv te u tom prepoznatljivom represent stilu ide u skladu s Tiborom na traci “Lorenzo vs Rossi”. Svaki od odabranika je na visini zadatka a to svakako albumu daje na dodatnoj vrijednosti.

Sve u svemu, smatram da je ovaj album fantastičan u svakom pogledu. Analizirajući Tiborove tekstove, delivery i karizmu, nepresušnu originalnost DJBZ produkcije te besprijekorno majstorstvo Macole da sve to u finalnim koracima utegne, mislim da projekt kao takav ima enorman potencijal da bude rap izdanje godine. Tu govorim iz potpuno objektivnog gledišta, premda mi se ni subjektivnost ne udaljava od toga.

DJBZ tvrdi da mu je ovo najbolji projekt na kojem je do sada radio i moram priznati da vidim zašto. Njegova genijalnost u beat makingu, zbog koje neslužbeno nosi i nadimak ‘hrvatski Preemo’, ne staje samo na polju na kojem je izgradio reputaciju već briljira i u eksperimentiranju. Iznova je nadmašio samog sebe čime je izrodio projekt kakav ovi prostori još nisu čuli. Osobno, potpuno vidim Jantara kako grmi preko nekih od beatova koji udaraju poput teške artiljerije, što bih u jednu ruku i očekivao od najavljenog “Terrordome” collab albuma, ali svakako je Tibor odradio fenomenalan posao na svoj specifičan i nadograđen način. Obojica su našli zajednički jezik u smislu kreative i stvorili album za pamćenje — ako je Berin “Jet Engine” bio avion od albuma, ovaj je space shuttle. Posljednjim riječima dao bih shout out Boxidaru te FDGFX-u koji su kroz artwork albumu dali upečatljiv vizualni identitet čime je krug stilski zatvoren. Impeccable work.

Kolekcionari digitalnih formata albuma, “Dieselpunk” mogu kupiti preko Berinog Bandcampa, dok oni koji preferiraju streaming servise mogu ga pronaći preko sljedećeg linka. Kako sam i ranije spomenuo, CD-i su također u opticaju te ih možete nabaviti tako da se putem Instagrama javite Beri ili Tiboru.

Punk on.

01 ● ICC
02 ● Loot
03 ● Sub Diesel
04 ● BUBUBU feat. Avangarda
05 ● NND
06 ● Elementium feat. Boxidar, Noti Limun
07 ● Sonar feat. Alejuandro Buendija
08 ● Operacija Odessa
09 ● Lorenzo VS Rossi feat. Mlata
10 ● Aura