Reportaža: Kandžija i Gole Žene Digli Kriterij Kvalitetnog Rap Koncerta U Hrvatskoj

U subotu 12.3. smo u Tvornici Kulture svjedočili, usudim se reći, jednom rap spektaklu kojeg su nam pripremili Kandžija i Gole Žene i njihovi gosti. Sve u ovoj večeri je bilo fantastično. Od atmosfere, publike, svirke predgrupe, glavnog act-a, do zadnjeg detalja prikazanog u nastupima. Nakon dugo vremena na domaćoj rap sceni imamo repera sa izvrsnim bandom koji su složili ozbiljan album i još uvjerljiviji nastup. Tijek večeri i komentar pročitajte u nastavku članka (kliknite continue reading).

Foto: Sasa Huzjak

Sve je krenulo sa najavljenim slavonskim tamburaškim sastavom TSK, koji su izvodili nekoliko rap klasika na svoj način. Pogodak samo takav. Prvo su izvodili Dre-ove hitove, na način da bi prvo odsvirali temu originalne pjesme, pa bi sve ubrzali da bi zvučalo kao originalna tamburaška skladba, a opet zadržavaju melodiju prve teme. Frontmen je izvrstan zabavljač i konstantno motivirao publiku na sudjelovanje, na što je tek okupljena masa ispred pozornice sjajno reagirala. Zatim je krenula izvedba Coolio-ovog klasika Gangstas Paradise, pa je frontmen uzeo mic u ruke i pošteno odrokao vers uz pomoć pjevača na refrenu koji ga je sa tercama bekao. Super je zvučalo vokalno, o tamburašima da ne pričamo.

Usljedilo je dosta veliko iznenađenje kada je General Woo bio pozvan na pozornicu. Woo i tamburice? Kako? Pitao sam se. Kada je krenula tema vječnog klasika Hrvatski Velikani sam bio oduševljen, a taj osjećaj je prošao i kroz cijelu dvoranu, sudeći po glasnoj reakciji publike. Tamburaši su izvrsno obradili pjesmu, a Woo je velikog srca i kirurškom preciznošću izveo svoj vers, s glasnom podrškom svih nazočnih. Ova pjesma je označila kraj predgrupe koji su sjajno otvorili ovaj spektakl. Sva svjetla su se zamračila i krenuo je videoprikaz na projektorima lijevo i desno od pozornice. Video kreće tako da Kandžija u svojoj Ford Fiesti sluša Biggie-ja, ide po Toxaru i hitno voze do Tvornice Kulture kako nebi zakasnili na koncert. U mraku su se pripremile Gole Žene i krenule svirati temu od pjesme Mače. Tog trenutka su Kandžija i Toxara u videu došli ispred Tvornice i žurno ušli u dvoranu, kako bi se zapravo uživo krenuli njih dvoje probijati kroz publiku na pozornicu, repajući uvod pjesme, za najjači upad u koncert ikada. IKADA. Vrlo dobro osmišljeno.

kandzija tvornica 2
Foto: Danijel Gjurček

Kako je stala Mače, tako je krenula pjesma Nema Labavo na kojoj Kandžija maše publici sa lavaboom i u komadu je išla malo starija pjesma Duge Kandže. Te tri pjesme su vrlo dobro ukomponirano išle jedne za drugom kao na traci, što je ovaj bend magistrirao tokom koncerta. Dinamikom od pjesme do pjesme i aranžmanima su držali publiku i svu njihovu pažnju od početka do kraja. Na projektoru su se stalno izmjenjivale parole i u tom trenutku je prikladno pisalo “nek sve ode u kurac ako već nije” (onim groznim lijevom rukom pisanim fontom sa cover-a Folder s Golim Ženama), što je publika (pogotovo u prvim redovima) izvrsno demonstrirala. Na stage su se pridružili sljedeći gosti – Krankšvester s kojima su izveli Trenerku i Kožnjak. Na zadnjem koncertu u Vintage-u nisu bili prisutni, al ovaj put su upotpunili ugođaj. Svi gosti su bili tu za Kandžiju i Gole Žene i dali svoj doprinos na opće zadovoljstvo publike. Moram tim povodom istaknuti i mladog Ogisa koji je gostovao na albumu i sa očitom dozom treme stao na pozornicu. Hrabro je odrepao svoj odlični vers i dobio veliki pljesak publike. Volio bi ćuti novi materijal ovog još nepoznatog repera, jer sudeći po tome što je odrepao i uživajući u povjerenju Kandžije i Golih Žena to ne može biti loše! U nekoliko intervala su se na video ekranu između blokova pjesama vrtili kratki klipovi. Prvi je bio legendarni Shomy koji je pozdravio nazočnu publiku na svoj način i najavio svoj sljedeći hit. Drugi je bio odlični “behind the scenes” klip Kandžijinog iskustva u Parizu snimajući spot za Džuru. Pričao je o svojem iskustvu i kako se uživio u ulogu, završavajući sa tvrdnjom da žali što nije bacio freestyle ispred Eiffelovog tornja, što je nasmijalo publiku. Što se tiče odabira pjesama, bilo je nekoliko starijih izvedbi, ali jednako toliko sa novog albuma što je stvorilo balans i dalo priliku mnogobrojoj publici da još bolje dožive novi materijal. Da ne nabrajam i spoil-am sada kako je sve išlo kojim redosljedom s kojim pjesmama, skočit ću do kraja koncerta.

Na pozornicu su došli svi iz backstage-a, uključujući tamburaše, koji su preuzeli ulogu band-a na pozornici. Svi su se zagrlili i krenula je “Madaaafaaaakaaa upucat ću nekogaaa”, a bili su pozvani i ljudi iz publike pa je to sve skupa izgledao kao masivni slavonski raspašoj/svadba/veselje. Proljevalo se, vrištalo se, smijalo se, Kandžija je stagedive-ao, i tako dalje. Odlična vibra tokom cijelom koncerta je obilježila nastup koliko i kvaliteta izvedbe. Nadmašili su sami sebe i očekujem da će sada poharati festivalsku sezonu, bilo bi u najmanju ruku ispravno.

Publika i nastupajući su bili u simbiozi. Davali su jedni drugima energiju i stvorili nezaboravnu atmosferu. “Demografski” je bila poprilično mješana publika, a najmanje ona reperska. U jednu ruku, moglo bi se reći i bolje, jer ko zna bili bila takva atmosfera da stoji stotinjak namrštenih repera sa strane, u drugu ruku, žao mi je da ih nije bilo, jer bi vidjeli kako pravi nastup treba izgledati i koje su kvalitete izvrsnog showman-a, bez obzira na band. Ovakvi nastupi se ne propuštaju i možda bi srušili reperske predrasude za boljitak cijele scene. No, pustimo to na stranu sada. Kandžija i Gole Žene su digli kriterij kako reperski nastup sa bandom mora izgledati i preporučujem svima, ljudima i reperima (hehe), da prvom prilikom odu na njihov koncert.

Pisao: Tone
Fotke: Sasa Huzjak, Danijel Gjuricek