Report: Dub FX @ Močvara, 22.09.2023.

18.04.2009. – sjećam se kao da je još jučer bilo kada sam sasvim slučajno nabasao na Dub FX-a i njegov video Flow snimljenog uživo na ulicama Bristola. U toj godini već sam bio debelo u drum’n’bass vodama, a njegov live kombo beatboxa s hip-hopom i dnb-om te reggae i dub-om je bio samo šlag na tortu. Nicknamed “Mr. Noisy” (zbog majice koju je nosio u tom periodu) postao je dio moje svakodnevne playliste, a pjesma Flow je na dnevnom nivou fanatično bila na repeatu barem 10 puta sljedećih sigurno 3 mjeseca. Taj fakultetski period mog prebitavanja u Rijeci, uz tada vrlo živu drum’n’bass i hip-hop scenu u tom gradu, obilježen je zbilja vrhunskim partijima, začetkom DJ karijere i mojim upoznavanjem ljudi s tada još relativno nepoznatim australskim artistom Dub FX.

Pravim imenom Benjamin Stanford, svoju solo karijeru kao Dub FX započeo je negdje 2007. godine izbacivši album Live in the Street, ali je suradnja s kamermanom i videom editorom BD-em (Ben Dowden) kroz 2008. i 2009. godinu ono što ga je ubrzo lansiralo s ulice do svjetskih festivala kao main artista, iako se ni danas ne libi vratiti korijenima kao ulični performer. Tako je, naposljetku, u više navrata posjetio Hrvatsku, dok je prošlog petka u zagrebačkoj Močvari u sklopu The Infinite Reflection Tour-a kojim promovira novi album napravio show za pamćenje.
Za sve ove godine pratila me takva sreća zbog koje sam ga svaki put omašio na nekom od nastupa u Hrvatskoj i regiji, ali konačno je došlo i moje vrijeme i uhvatio sam ga u njegovom, da kažem, prirodnom staništu – vanfestivalski nastup koji i on sam najviše preferira.

“Festivali su opaki, ali kratki… u klubovima mogu produljiti setlistu i stvarno povesti ljude na putovanje!”

Tako je i bilo. Putovanje od dobrih dva i po’ sata, bez konkretnih stanki, što je zbilja za svaku pohvalu.
Početak koncerta krenuo je u 21:45 i obilježen je prvotno gromoglasnim ovacijama rasprodate Močvare čim se Dub FX pojavio na pozornici. On nije čekao mnogo i bez govora krenuo je paliti vatru jednim od njegovih najvećih hitova, Made, s prvog studijskog albuma Everythinks a Ripple. Publika, koja je u vizualnom smislu subkultura bila zbilja raznovrsna, postala je kao jedno i pratila svaku otpjevanu riječ u savršenom sync-u. Moram priznati da je bilo fantastično doživjeti tako raznovrsnu i brojčanu publiku koja je od samog početka u piku hajpa i zna gotovo svaku pjesmu napamet, dok je sinergija između njega i publike bila nešto posebno.

Već drugom pjesmom na stage dovodi dugogodišnjeg prijatelja, kolegu i ujedno menadžera, CAde, koji mu se pridružuje na hip-hop traci Back To Basics s albuma Theory Of Harmony. Ono što sam odmah primjetio jest da su obojica nenormalno dobro uvježbani, te da su tonci napravili fenomenalan posao sa ozvučavanjem i time dokazali da rap uživo može zvučati odlično, a ne muljavo i distorzirano kako je to čest slučaj. CAde se kroz koncert u više navrata penjao na stage, baš kao i saksofonista Mr. Woodnote koji je na radost sviju također dio ove turneje.

Prvi dio koncerta više je bio obilježen pjesmama iz miljea hip-hopa, reggae-a i dub-a, poput traka Fake Paradise i Never Be A Slave, dok je drugi dio tekao u mnogo energičnijem tempu drum’n’bass-a i jungle-a, a tu tranziciju napravio je, logično, hitom iz 2016. godine – So Are You. Već prvim taktovima pjesme očekivao sam kompletni kaos publike na drum dijelu, ali ono što nisam očekivao da će Dub u DJ stilu nastaviti plesti po dnb-u i jungle-u kao da nema sutra. Nevjerovatna energija i masivan feedback iz publike, dok je Woodnote na poseban način pomeo masu svojim solažama na saxu, pogotovo u izvedbi već vanvremenskog klasika Flow. Malo je reći, pravi spektakl.
Ono što je bilo zaista zanimljivo jest njegovo igranje s kombiniranjem pjesama. Primjera radi, u jednom trenu u drugom dijelu nastupa zadirkivao je publiku refrenom pjesme Basshater, repao verse druge pjesme i sve to preko drum’n’bass matrice kompletno treće pjesme. Takav tease je, naravno, doveo do ogromnog oduševljenja fanova koji usprkos vrućini i hektolitrima znoja nisu prestajali plesati. Dokaz uzavrele atmosfere je definitivno bio trenutak kada je pokušao beatbox-anjem napraviti ritam podlogu, njegov mikrofon je počeo hvatati buku energijom zanesene publike zbog čega je bio primoren zamoliti za tišinu.

Završetak nastupa najavio je još jednim starim hitom, Love Someone, ali je povodom beskrajne energije iz mase ipak produžio koncert za još dvije pjesme. Valja ponovo spomenuti da je koncert trajao punih dva sata i trideset minuta što je za svakog izvođača samo po sebi zbilja puno, pogotovo kada poput Dub FX-a provedeš 80% koncerta skakući po pozornici. Uz to je nakon nastupa, iako vidno premoren, našao dovoljno energije za spustiti se među ljude, fotkati se i dijeliti potpise. Ako to nije predanost glazbi i fanovima, ja stvarno ne znam što jest.

Od otvaranja vrata kluba u 20:30 pa do kraja događaja na terasi mogao se kupiti merch u obliku stikera, majica, pa čak i upaljača; sve u motivima albuma Infinite Reflection koji je singlom Falling u potpunosti objavljen baš na datum koncerta u Zagrebu. Sam album se također mogao kupiti na licu mjesta, na CD-u i vinilu, kao i album Ligneus kojeg je Mr. Woodnote objavio u listopadu 2020. godine. Dok su mi se Dub, CAde i Woodnote potpisivali na raritetnu ediciju CD/DVD kompilacije Convoy (The Amsterdam Film) kupljene još 2012. godine, dobio sam komentar kako su naprosto oduševljeni domaćom publikom i njihovom energijom, te da im je nevjerovatno koliko u tako maloj zemlji postoji ljubavi za hip-hop i drum’n’bass.
Nažalost, zbog Dub-ovog premora i ogromnog reda ljudi koji su nestrpljivo čekali selfie s performerima nisam imao priliku izvući koju informaciju više za Blackout, ali ako ništa drugo, jedna od stavki u mom bucket listu je čekirana. Uslijed prevelike gužve i plesanja nisam bio u prilici ufotkati atmosferu, tako da ćete mi morati vjerovati na riječ.