GIR – Bubimir

Spomeni me tri puta i pojavim se kao Bubimir

Iako se ne pojavljuje često, GIR kada dođe s novim izdanjem ostavlja upečatljiv trag, baš poput Bubimira. Kada kažem ‘ne baš često’ doista mislim tako jer posljednji put kada sam pričao o GIR-u bilo je u svibnju prošle godine kada je singlom “GGOAT” najavio novi istoimeni album, ali bez konkretnog datuma objave. Novom trakom “Bubimir” osjetno smo bliži novom studijskom materijalu te iako su detalji o “GGOAT” albumu i dalje nepostojeći, ovim bi se trebali zadovoljiti na neko vrijeme.

Dakle, GIR. Zagrebački reper koji još od 2014. godine djeluje sa stavom neprikosnovene persone, za svako novo izdanje uzima dosta vremena za realizaciju, ali iz razloga da svaki detalj bude razrađen do kraja. Voljeli njegovu glazbu ili ne, u objektivnom mislu nema baš mnogo opisnih pridjeva negativne konotacije koji bi mu se mogli prikačiti na leđa. Upravo zato taj famozni GOAT state of mind, a novi single je samo još jedan u nizu primjera autentičnosti u rap igri povodom koje ne nadodaje previše na značaju tuđeg mišljenja već gura po svome.
Gradski momak iz Dubrave nastavlja putanjom načitane osobe koja vokabularom, referencama te iskazanim interesima pomalo i nadilazi prosječne kvartovske teme, istovremeno bivajući svjestan sredine u kojoj živi i što ono donosi sa sobom. To najbolje objašnjava usporedbom vlastite fiksacije na materijalne stvari koje je vrlo dobro svjestan s potezima koje bi ljudi u njegovom okruženju uradili da bi preuzeli ista materijalna dobra.

Zanimljiva je činjenica koliko toga se može iskazati u relativno kratkoj pjesmi a da je istovremeno toliko smisleno. GIR je to očito usavršio jer se u ovih 2 i po’ minute koliko traje pjesma može naći pregršt referenci i usporedbi. Tu treba spomenuti i usputne braggadocio lajne kojima GIR filozovski prikazuje svoj status u rap igri tj. sebe kao nedodirljivog liričara i modernog uličnog glasnika koji se ne preza uraditi sve potrebno za luksuzan lifestyle u nimalo glamuroznom okruženju. E sad, kome paše nabrajanje brendova, a kome ne, to je već priča za sebe, ali je činjenica da prosječnog slušatelja s naših prostora manje bode uši kad neki američki reper u svojim tekstovima spomene bling-bling nego kad domaće ime uradi istu stvar. I said what I said.

Radim svjetski, ali ZG sound

Realno je reći da nema mnogo umjetnika poput njega. Kada bi nekome rekao da izvrši usporedbu velikog broja repera s nekim drugim lako bi se mogli upirati prsti i pronalaziti sličnosti, dok je to kod GIR-a malo teži slučaj. Naravno, generalno svatko vuče od nekoga ili nečega inspiraciju, samo što je ovaj reper toliko zaobličio teksturu svog repa da takav pristup i stil slobodno može obilježiti kao njegov. Nešto poput spomenutog Bubimira – nema baš mnogo sličnih fiktivnih likova u svijetu kinematografije. Ne smije se zaboraviti ni pomno odabiranje beat makera za što efikasniji prikaz njegovog stila, što je za ovu prigodu odabrao sjajnog Strapazoota s prilično netipičnom produkcijom za ove prostore, a bogme ni Chusta nije uradio ništa lošiji posao u vizualnom prikazu GIR-ovske neo repčuge.

Sve u svemu, odlično odrađen posao. Kako bi Bubimir rekao: “I myself am strange and unusual”. Ima smisla, ne?