Ni’ko me ne zna k’o što pozna me cesta;
Djeca repaju, vidim da nisu sretna.

Hip-hop, kao muzičko-kulturološki pokret satkan na ulici, od samog starta bio je produkt ljudi koji su se uslijed potlačenosti, loših životnih uvjeta, ili jednostavno s više grama zdravog razuma i shvaćanja svijeta htjeli umjetnički izraziti svoje nezadovoljstvo i generalna mišljenja na različite teme. Upravo je taj pokret bio (kontra)produkt sve izraženije globalizacije i sve većeg društveno-statusnog jaza, što je raji s nižeg nivoa prehrambenog lanca homo sapiensa došlo kao oruđe za borbu protiv opresije modernog svijeta, kakva god ona bila u očima pojedinca. That being said, za neke hip-hop nije bio, tako reći, vlastiti izbor, već kao da ih je hip-hop sam uzeo u svoje redove i dao im način kako se samoizražavanjem izbore protiv tmurne svakodnevnice. Kako neki kažu, da svijet nije toliko sjebano mjesto vjerovatno hip-hop ne bi ni nastao.

Čonda, reper odgojen na zagrebačkim ulicama, upravo je jedan od tih likova koji su u hip-hopu našli svoj safe haven i iskoristio ga za pražnjenje mislima prepunog uma. Od 2020. godine, otkad je aktivan u igri, izbacio je dva projekta dok je posljednji, treći album “Nestajem” vjerovatno i najosobniji do sada. Najavljen singlom “Balada Za Kva” na kojem gostuje njegov kolega Mrzlee, Čonda je već unaprijed dao dašak nadolazećeg albuma i dao do znanja kome i čemu je album namjenjen.

Melankonija i samospoznaja naglašavaju cijeli projekt, gotovo u potpunosti, ali se, naravno, tu i tamo podvuče koja reprezent lajna koja smisleno da dodatni touch na cijeli verse jer, iako si Čonda postavlja dosta egzistencijalna pitanja, samopoštovanje i primjećivanje vlastitih kvaliteta je svakako prisutno. Logično, na albumu ni ne manjka kritika, usmjerenih ka trećim licima iz raznih razloga, pa se tako povlači crta usporedbe, najčešće u vidu već spomenute samorefleksije.

Al’ tako je kako je, želim svakom sve najbolje;
Samo me se kanite ako parom se hranite.
Sve takve nabijem kao i zakone vladine;
Nekad osjećam gorčinu, ipak slatko se nasmijem.

Kao i sam Čonda, svi gosti na albumu su u potpunosti na nivou teme, od kojih definitivno izdvajam repera Mrzlee i Keca, kao i pjesmu na kojoj obojica gostuju – “U Ime Boca i Dima”. Kroz svih 14 pjesama album je lirički sjajno zaokružen i može te natjerati na razmišljanje; učinak kakav bi u pravilu ovakav stil rap albuma trebao i imati.
Instrumentalno je to malo drugačija priča. Iz nekog razloga instrumentali nisu rađeni za album već su uzeti s drugih autorskih pjesama. Sredstvo opravdava stil, svakako, pogotovo ako je posao odrađen kako treba, ali smatram da bi ovako ličan album ipak trebao imati ‘osobnije’ bitove i samim time zvuk koji je u potpunosti prilagođen iznesenim rimama. Instrumentali su generalno solidno odabrani, uz par iznimki koje znaju biti malkice monotone, ali ništa previše da bi ubile atmosferu albuma. Ali, kažem opet, mislim da bi kroz sinergiju konverzacije s beatmakerima licem u lice album dobio malo više na boji i dinamici.

No ipak, album sam po sebi je sjajno izdanje i Čonda se ima čime ponositi. Radi svoje tematike i overall atmosfere neće biti za svačije uši, ali ne treba zaboraviti da gangsteriziranje nije primarni dio hip-hopa, već inteligentno baratanje rimama kroz relevantne teme. To je ipak ono što rap glazbu izdvaja od ostatka žanrova.

Navodno da će album, čiji je vizualni dizajn odradio Jantar, dobiti i svoje fizičko izdanje u obliku CD-a, a do tada uživajte u albumu na linku ispod.

TRACKLIST:
01 • Blago
02 • Gladan Pisac
03 • Misija feat. Wepar
04 • Balada Za Kva feat. Mrzlee
05 • Pješčani Sat feat. Cobu
06 • Izgorio
07 • U Tančine feat. Tomi
08 • Znaš Di Sam feat. Leksem
09 • Osobe
10 • Daj Mi Reci feat. Pero, Sky
11 • Ono Što Jesam
12 • Recital
13 • U Ime Boca i Dima feat. Kec, Mrzlee
14 • Nestajem