Burky & Blair Davis – Ptice Umiru Repajući (Album Stream)

S krajem 2025-e dobili smo obećanje da će početak nove godine biti obilježen Burkyevim albumom koji će biti prava poslastica. To mi čak nije bilo teško za povjerovati jer po dosadašnjoj diskografiji jedino realno za očekivati bio je nastavak glazbene karijere uzlaznom putanjom, za sobom ostavljajući gust oblak dima. Videospot za singl “Umjetničko Djelo” objavljen krajem siječnja samo je potvrda te tvrdnje, ali bogme ovakav melem od albuma nisam očekivao. Godina maltene nije ni započela, a već imam projekt koji nosi potencijal osobno najboljih albuma u 2026-oj.

U godini kada je primarni fokus TDKM-a bio na promociji mladih snaga, njihov music library se u 2025-oj popunio izdanjima novih članova koji su sa sobom donijeli pozamašnu dozu svježine u redove ovog nezavisnog label-a. Jedan od njih je upravo Blair Davis, mladi beat maker zaslužan za cijelu instrumentalnu inscenaciju TDKM izdanja koji je današnja tema. Kada kažem svježina, mislim to u pravom smislu te riječi jer album teče kao najbistrija rijeka, tj. u ovom smislu lebdi iznad Jaruna proljetnim povjetarcem u danima kada smog ne uništava zagrebački skyline.

Kao jazz glavu, prvo što me osvojilo jest taj dominantni jazzy vajb, na momente u “klasičnijoj” formi, a u drugim pomalo kroči u blagu eklektiku prezanimljivim, pomalo jumpy semplovima puhačkih instrumenata. Sve u svemu, cijeloukupni pristup kreaciji jazzy prizvuka me neodoljivo podsjeća na određene numere nekonvencionalne prirode producenata kao što su Madlib, Peanut Butter Wolf ili Nujabes, dok se na trenutke lagano i počne gubiti granica između jazz rap i lo-fi žanrova.

Ono što ukazuje na to koliko je album pitak za slušanje jest da sam već s drugom trakom kompletno utonuo u vajb i odlutavši negdje daleko prevrtio ga cijelog s dovoljno pažnje da se guštam s njim dok svira u pozadini. Ono što me, ustvari, oduševilo jest činjenica da, shvativši da nisam dao ni 5% fokusa u analizu od količine vajbanja, pri puštanju albuma ispočetka shvatio sam da on sadrži čak 20 pjesama, što se na prvu nikada ne bi reklo jer po subjektivnom osjećaju imao sam dojam da traje kojih dvadesetak minuta. Dobro, činjenica je, također, da pjesme traju prosječno dvije do dvije i po’ minute tako da nije baš maratonac od albuma, but still. No, u svakome slučaju, tko inače preferira jazzy eskapade u hip-hopu, “Ptice Umiru Repajući” je definitivno projekt za njih, dok trajanje od 47 minuta čini ga zlatnom sredinom za prosječnog slušatelja.

Do sada smo imali prilike slušati Burkya preko raznih stilova instrumentala, od tvrdih bengera do opuštenih traka, ali moram priznati da mi u ovakvom maniru najviše odgovara. Vokalno i lirički kao da se stapa s laganim notama jazzy melodija, što mu daje ogroman prostor za maksimalnu ekspresiju. SrećkoTužni živi je dokaz da starije glave ne moraju nužno opasti po kakvoći, već iznova pružati kvalitetan materijal bez obzira na povremeno ponavljanje u temama. Mislim, realno, ne možeš ni konstantno izmišljati toplu vodu, mada ovaj Croatia’s Most Blunted lik malo previše spominje smotuljke za moj ukus, iako mi je, ironično, “Joint” s gostujućim Frksijem jedna od highlight traka na albumu. Vibes don’t lie.
No, bez obzira na to, kroz album šara fin dijapazon tema: od profinjenog braggadocia, shout outova ekipi i zlatnom dobu hip-hopa, zahvalnosti na lijepim stvarima u životu, kritike usmjerene ka onima s manjkom kućnog obrazovanja i loših MC-a…i za svaku od tema dobar stari Burks ima koju pametnu za udijeliti, s finom dozom stila i draži u glasu. Što je Borti jednom rekao, Burky je ušao u killing streak.

Ono na što imam blagu zamjerku su dvije trake: “Vinny Del Negro” i “Fak Ju”. Ovdje pričam kompletno subjektivno, ali vokalni sempl na prvoj traci veoma ubrzo postaje dosta zamoran, ali traje samo dvije minute pa se nekako to i progura. No, za razliku od nje, “Fak Ju” mi uopće nije sjela zbog blago iritantnog učinka u instrumentalu i konstantnim pauzama u flowu da bi bio u skladu s bitom. Smatram da bi album imao apsolutno besprijekoran tok bez spomenute trake, ali dobro, možda je samo do mene jer objektivno traka nije loša. Ipak, stojim iza onog što sam rekao ranije – “Ptice Umiru Repajući” ima fantastičan flow za opušteno preslušavanje, a uz to i ogroman replay value kojem će se mnogi često vraćati. Što bi se reklo, toplo preporučam.
That being said, nadam se instrumentalnoj verziji albuma i generalno beat tejpovima Blair Davis-a. That would be awesome.

Album je uz YouTube dostupan na streaming servisima i na TDKM Bandcampu za download, a sve to možete naći na ovom linku.

TRACKLIST:
01 • Ptice umiru pjevajući
02 • Joint feat. Frksi
03 • Umjetničko djelo
04 • Pick N Roll feat. Pejtrik
05 • Kauboj
06 • Rendgen feat. Vano
07 • Pčele znaju
08 • Vinny Del Negro
09 • Fly
10 • REC
11 • Kava s Mišakom [skit]
12 • Kak si kaj feat. JKush
13 • Trik
14 • Petak feat. Sinke Fresh
15 • Gospodar svemira
16 • Olimpijska baklja feat. OLOŠ
17 • Fak ju
18 • Vajt
19 • Jučer
20 • Pobjednički krug