BARS – Skupe Stvari (Album Stream)

Prošlo je već tri i nešto godine otkako je BARS počeo izbacivati svoje prve trake, a od tada je s tih nekoliko singlova i gostovanja izgradio dosta jaku reputaciju kao reper, ali i MC kada se u jednadžbu uključe i mnogobrojni nastupi. Pohvalno je što je s tadašnjih 20 i tek kusur godina uspio na underground sceni napraviti takav učinak i zaraditi respect od starijih, dugovječnijih kolega koji su na prvu prepoznali kvalitetu. Svježi vjetar zapuhao je podzemljem, ali se nakon izvjesnog vremena počelo postavljati pitanje kada će više taj debi album.
Sa singlovima “Premium” i “Pod Zvijezdama” od prije kojih dvije godine očekivao se kakav uskorašnji studijski projekt, ali to ništa nije bilo službeno do nedavnog trećeg singla “Puno Ljudi” kojim je dugoočekivani prvijenac konačno zakucan.

Album “Skupe Stvari” započinje introm koji direktno potvrđuje prethodnu tezu čekanja, a to je veliki broj domaćih i inozemnih hip-hop glava koji se javljaju zagrebačkom reperu s pitanjem kada će taj album konačno ugledati svijetlo dana. U današnje vrijeme kada rap projekti vrlo često oskudijevaju introima, outroima, pa i skitovima, ovakav uvod u album mi je ispao skroz simpatičan bez obzira što traje gotovo četiri minute. Nekima bi ovakav intro bio previše, ali meni dođe kao originalna fora za pošaliti se na vlastiti račun zbog stalnog odgađanja vlastitog prvog projekta. Nešto poput britanskog drum’n’bass dua SpectraSoul koji je nakon šestogodišnjeg odlaganja objave debi albuma kompletno ga preimenovao u “Delay No More”, ali u BARSovom smislu više direktno.

Taj direktni i osobni touch prelijeva se i u ostatak albuma jer, prvo i osnovno, album nema ni jednog gostujućeg repera već se BARS kroz svih 13 pjesama bavi samim sobom, takoreći. Kretajući prvom pjesmom nakon intra, “Ono Kaj Znam” u sjajnoj beat switch Shporky produkciji, zagrebački se reper kroz introspekciju i obzervaciju dotiče raznih tema, ali ponajviše onih koji se dotiču njega samog. BARS kao lik nikad nije bio previše usmjeren na surovi braggadocio, već je kroz ozbiljnije teme i reprezente provlačio lajne smooth samohvalisanja, a to je upravo i njegov signature pristup pisanju tekstova. Ista stvar je prisutna na cijelom projektu, pa se tako kroz pjesme bavi različitim ‘temama’ što možda na prvu zvuči dosta jednolično, ali kada se nakon jednog slušanja napravi konkretna separacija razlike su više-manje primjetne.

Slažem se da činjenicom da bi pokoje gostujuće rap ime dalo albumu više na dinamici, kao i uključivanje kakvog konkretnijeg storytellinga te možda traku više battle rap-like stvari poput “Ralice”, ali je isto tako činjenica da je BARS za prvi projekt htio ostati na osobnom nivou bez da mu se netko drugi svojim tekstom upliće u flow samog albuma. Možda će to nekima biti minus što je u jednu ruku i razumljivo, ali također valja uvažiti umjetnika i njegov način izražavanja. Na kraju krajeva, tekstovi su prepuni pametnih zaključaka povrh učenja na greškama, kao i zreli svjetonazor koji se zasniva na stečenom iskustvu osobe odrasle u metropoli.

Ono čime album dobija baš na dinamici jest višebrojni izbor producenata koji su svaki u svom stilu dali širok spektar boja cijeloj zvučnoj slici. Tko iole prati hrvatsku beat making scenu s lakoćom može prepoznati različite stilove u kreaciji instrumentala i što bi to moglo značiti za album ovakvog tipa iako, moram priznati, na prvu sam mislio da je posljednji single producirao DJBZ a ne Kolak. Vrhunsko odrađeni posao u svakom slučaju, a to vrijedi i za ostale van hrvatskih granica poput GhetHeata iz Slovenije ili Ameriga Gazaway iz SAD-a.
Kao što netko već možda i zna, BARS ima jake afinitete prema jazz glazbi tako da je s time i očekivano da će barem nekoliko stvari na albumu biti u tom maniru. Izuzev već spomenute “Ralice” u tvrdoj DJBZ produkciji, nešto mračnijoj traci “Rap Junkie” s potpisom Flowdeepa i više funky pristupu američkog producenta The Architect na pjesmi “In The House”, generalno album teče u opuštenijoj jazz-ish atmosferi što značajno pridodaje na emocionalnosti određenih numera i osobnosti cijelog projekta. U tom smislu posebno ću izdvojiti traku “Skupe Stvari” od koje je Nashville-born producent Amerigo Gazaway napravio pravi instrumentalni melem koji je BARS po flowu vješto iskoristio.

Rekao bih da je album “Skupe Stvari” dosta drugačiji od dobrog broja domaćih izdanja, ali to je bilo nekako i za očekivati. Sam BARS se stilski dosta izdvaja od repera iz regije i komba njegovog vokala i flowa ga čini autentičnim, te iako je na nekim pjesmama radio prije nekoliko godina čime bi se u ovom trenutku na nekim dijelovima tekstova mogao dobiti mali outdated osjećaj, ipak je to iznošenje njegove persone i onoga što ta persona predstavlja tako da cijeli projekt odiše smislenošću iz privatnijeg aspekta.

Kako bi u narodu rekli, ‘uvijek može bolje’; bilo to za neke stvari pretjerano rečeno ili ne i bez obzira što se taj izraz može primjeniti na ovaj projekt, muh’fuckin BARS iskustveno i tehnički leži na iznimno plodnom tlu te smatram da je ovaj projekt tek početak. Tek će se pokazati kakvim arsenalom zagrebački reper raspolaže.

TRACKLIST:
01 • Intro [prod. Pablo]
02 • Ono Kaj Znam [prod. Shporky]
03 • Ralica [prod. DJBZ]
04 • Putevi [prod. Shporky]
05 • Pod Zvijezdama feat. Ema Vranić [prod. Calltrain]
06 • Puno Ljudi [prod. KolAK47]
07 • Zašto [prod. Marvel]
08 • Tražim [prod. Dirty Hairy]
09 • In The House [prod. The Architect]
10 • Rap Junkie [prod. Flowdeep]
11 • Premium [prod. KolAK47]
12 • Skupe Stvari [prod. Amerigo Gazaway]
13 • Yo! [prod. GhetHeat]
14 • Dan Po Dan [prod. Pablo]