Arsen Dedić (1938. – 2015.)

Arsen Dedić, jedan od najvećih skladatelja, pjesnika i kantautora ovih
prostora preminuo je jučer u 78. godini života.

Svojim stvaralaštvom, Arsen Dedić je zauvijek obogatio hrvatsku kulturnu
baštinu i naše živote i ostavio neizbrisiv trag na domaćoj glazbenoj sceni.

Arsen Dedić rođen je 28. srpnja u Šibeniku. Hrvatski je pisac,
skladatelj, književnik, prevoditelj i kantautor. Od oca je naslijedio
talent za glazbu, a već s trinaest godina svirao je flautu u Šibenskoj
narodnoj limenoj glazbi. U rodnom gradu završio je gimnaziju kao jedan
od najboljih učenika te uz to i srednju glazbenu školu. Arsen je
odrastao u istoj ulici u kojoj su neko vrijeme živjeli Vice Vukov i
Mišo Kovač što je tijekom života često isticao kao interesantnu
slučajnost, a zanimljivo je da je Vice Vukov pjevao u klapi koju je
Arsen osnovao za vrijeme svojih gimnazijskih dana.

U veljači, 1956. imao je nastup kao flautist svirajući Mozartov koncert
u D-duru i Bachovu suitu u H-molu. Preselivši se u Zagreb, dogurao je do
apsolventskog staža na studiju prava, paralelno 1959. upisavši Muzičku
akademiju na kojoj je pet godina kasnije i diplomirao. U to doba svirao
je flautu u orkestrima i jazz ansamblima. Sa *Zagrebačkim jazz kvartetom
*u najjačoj postavi (Boško Petrović, Silvije Glojnarić, Miljenko
Prohaska, Davor Kajfeš) snimio je svoju prvu pjesmu, instrumental *”Veče
sa Ksenijom”*. Nakon toga stao je i ispred mikrofona u kvartetu
*”Prima”* koji je oformio s Mariom Bogliunijem. S njim je imao već
dobru suradnju jer je za Zagreb ’59, Bogliuni poslao skladbu *”Mornarev
cha-cha-cha”* te je zamolio Arsena za pisanje stihova, na što je on i
pristao pod pseudonimom Igor Krimov. Skladba je osvojila nagradu, a
Arsen ubrzo počinje pisati još tekstova za skladbe Bogliunija, od kojih
*”Poslije ljubavi”* na festivalu Sarajevo ’60. dobiva nagradu za
najbolji tekst. Pod tim pseudonimom piše tekstove za Ivu Robića, Gabi
Novak, Vicu Vukova, Đorđa Marjanovića, Zdenku Vučković, Milana Bačića i
druge. Kuriozitet je da je na svom EP-ju *”Margaret”* iz 1963. pjesmu
*”Posljednja noć”* potpisao kao Igor Krimov, a ne kao Arsen Dedić.

Dobar odjek publike na plesnjacima u zagrebačkom Ribnjaku odveo ga je u
*kvartet Strings*, a potom u *Zagrebački vokalni kvartet *gdje je pjevao
s *Hrvojem Hegedušićem*. Nakon toga, 1962. godine s *Ljubljanskim jazz
ansamblom *objavio je svoj prvi EP *”Zapleši twist”*, a udarna pjesma
bila je obrada megahita Chubbyja Checkera *”Let’s Twist Again”*.
Priključio se kasnije kvartetu *Melos *koji je počeo nizati festivalske
uspjehe s tekstovima koje je potpisivao kao Igor Krimov. Kvartet se
raspada 1962., nakon uspjeha na Zagrebačkom festivalu s pjesmom
*”Negdje”*, a Arsen starta kao vokalni solist okrećući se šansoni.

*Prvi veliki solistički koncert *održao je u *beogradskom Domu sindikata
1965. godine*, a godinu dana ranije nastaju njegovi evergreeni
*”Moderato Cantabile”, “Kuća pored mora”* i drugi. Nastavlja raditi i za
druge autore, ali više ne koristi pseudonim. *”Kuća pored mora”*
izvedena je na Splitskom festivalu nakon što je odbijena na Opatijskom,
Beogradskom i Zagrebačkom festivalu, a osvojila je *prvu nagradu žirija
i drugu nagradu publike*.

Kao jedan od utemeljitelja *Zagrebačke škole šansone, *upoznaje
umjetnike iz raznih zemalja te sklapa čvrsto i trajno prijateljstvo sa
Sergiom Endrigom s kojim 1967. nastupa u Parizu. Na Splitskom
festivalu 1969. u alternaciji s talijanskim kanconijerom Ginom Paolijem
izvodi svoju skladbu *”Vraćam se”*, za koju dobiva prvu nagradu žirija.
Arsen je uvijek isticao da mu je Endrigo stariji brat, Monteno mlađi
brat, Bulat stric, Gino kum. Vezalo ih je duboko prijateljstvo i
poštovanje, a njih je najviše cijenio u svijetu autorske pjesme.

Te godine, 1969., objavljuje i prvi studijski album *”Čovjek kao ja”*
koji i danas slovi kao jedan od najboljih albuma na ovim prostorima.
Dvije godine kasnije objavljuje album *”Arsen 2″*, a za razliku od
pretežito ljubavnih motiva na singlovima, na albumima Arsen postaje
suzdržaniji, sklon ironiji i satiri te nalazi nadahnuće u društvenim
okolnostima. No, i dalje piše za klape, za druge izvođače, osobito za
suprugu Gabi Novak, sklada glazbu za reklame, za TV, kazalište i film,
a za života je napisao partiture za više od 150 kazališnih predstava i
stotinjak filmova. Do sredine sedamdestih Arsen se ipak etablirao kao
autor evergreena i kao izvođač neprijepornih hitova. Surađuje s mnogim
autorima, obrađuje njihove pjesme, a njegove skladbe postaju veliki
hitovi. Svake godine surađuje sa sve mlađim suvremenicima, pa dok je
krajem sedamdestih objavio zajednički album s pjesnikom Zvonimirom
Golobom, krajem osamdestih realizirao je album sa Zoranom Predinom.

Početkom devedesetih čak je, u ratnom vihoru, pomišljao da prestane
snimati pitavši se treba li ikome kakvo glazbeno promišljanje. Srećom,
shvatio je da itekako treba što je rezultiralo dvama albumima koji se
nalaze u vrhu njegovoga diskografskog opusa – *”Tihi obrt” i
“Ministarstvo straha”*. Otad Arsen ide sve dalje i sve dublje,
surađujući s mnogim glazbenicima (pa je tako nastala i kompilacija
*”Dueti-dueli”*), ali predano stvara i nove pjesme koje su rezultirale
dvama vrsnim ostvarenjima *”Na zlu putu”* (2004. godine) i *”Rebus”
*(2008. godine). Na njima je Arsen sve više zatvoreniji, ali njegove
pjesme postaju sve inspirativnije.

Uglazbio je pjesme mnogih mu dragih pjesnika, među kojima su i Golob,
Cesarić, Ujević. U svojoj bogatoj diskografskoj karijeri objavio je
*50-ak LP-a i CD-a*. Dobitnik je i brojnih nagrada: Ivo Tijardović,
Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski, Premio Tenco na San Remu;
Zlatni Histrion; Zlatne arene za filmsku glazbu, brojne Porine među
kojima i Porin za životno djelo koji mu je dodijeljen 1999. i mnoge,
mnoge druge.

/”Arsen Dedić o samoći govori jezikom samoće. Zato je toliko blizak. Ali
on ima posebni rječnik samoće. Zato i jest pjesnik. Arsen vidi isto što
i mi vidimo, ništa drugo. No, on zna to reći. I mi ga slušamo.” /Nikša
Gligo

/”…u hladnoći svijeta Dedić obnavlja toplinu što nas okuplja….u
tvrđavi naše osamljenosti ulaze ta glazba i te riječi da bi nam pričali
priče o ljubavi i Jugu.” /Igor Mandić

/”…ambicioznih šezdesetih godina od kojih je malo toga preživjelo do
danas, on je pronašao formulu nove osjećajnosti ; gdje su plodotvorno
oticali tišina pjesničke imaginacije i buka estrade.”/ Veselko Tenžera

/”Arsena znamo kao singer-songwritera, ali i kao flautista, glazbenog
producenta, aranžera, dirigenta, književnika, prevoditelja, slikara…
popis ide u nedogled. Imao je nekoliko likovnih izložbi, čak i
političkih nevolja, objavljivao je knjige u Italiji, nastupao u Sibiru,
a za neke se njegove pjesme misli da su narodne (Vratija sa Šime, Kad bi
svi). Sve je to Arsen! Ali i još više od toga. Njegova glazbena i
književna djela, filmska i kazališna ostvarenja predstavljaju svjetionik
neuništive doajenske karijere.”/ Bojan Mušćet

*Hvala ti na pjesmama uz koje su odrasle brojne generacije**. Hvala ti
Arsene na svemu…*

Arsen Dedić (1938. – 2015.)