Recenzija: Geralt Iz Rivije – Zagreb Je Atlanta EP by Intro

„Hrabar nije onaj koji se ne boji. Hrabar je onaj tko se boji i ide naprijed.“

Album se otvara laganim, emocijanalno nabijenim tonovima klavira koji čine idealan soundtrack za život osobe koja je bila na dnu, osobe koja je odlučila da je dosta i da dolazi po svoje. Geraltov prvi vers na ovoj pjesmi je ujedno i jedini vers na albumu u kojem se otvorio i dozvolio nam da ga vidimo ranjivim, da čujemo samo dio stvari koje nosi na duši. Taj prvi, pomalo tužan, no veoma intiman ambijent me navukao da načulim uši i da počnem navijat za underdoga. Tekst te natjera na razmišljanje o vlastitoj okolini, stvarima i ljudima i da se zapitaš gdje se nalaziš. A onda preokret – buđenje. Onaj dio kada underdog kaže „dosta više“. Onaj dio kada shvati koliko je dobar, jak i bolji od ostalih. Onaj dio kada underdog pokaže svima tko je „lead, a tko je backvocal“. Banger samo takav. Instrumental Def Kluny-a za „Poput Slavoja Žižeka“ je defitivni favorit sa albuma. Geralt kroz razno razne usporedbe potvrđuje koliko je vješt wordplayer. Kroz dva lajna se može čuti i Geralt na autotune-u. Moram biti iskren i reći da mi je žao što je toga tako malo. Za razliku od jako puno autotune-ova koje sam čuo njegov zvuči dobro jer nije pretjeran, i nije kreveljenje.

Na pjesmu „Ante Starčević“ nam dolaze prvi gosti – Hladni iz High5 i Goca RIP iz KUKU$-a preko Flowdeep-ovog beata. Po mom mišljenju, ovo je neslušbeni nastavak za „PVR€“ u kojem svi redom repaju o svom najboljem papirnatom prijatelju. Trap verzija Tram-ovih „Hrvatskih velikana“. Na više slušanja pjesma počinje zvučati monotono jer nema puno promjena, a njih troje imaju sličan flow. No live izvedbe koje sam vidio/čuo su totalno drugačija priča.

Kad smo već kod flow-a, Geralt se ponovno dokazao na „Zagreb je Atlanta“. Iz naslova bi mogli pomisliti da je pjesma himna Zagrebu, no refren je jedini dio pjesme koji u biti govori o Zagrebu. Versovi su reprezent tematike i vješt su prikaz Geraltovih dosjetki i wordplay-a zbog kojih ga je zanimljivo slušati. Pokazao je nevjerojatan skill u versovima i zanimljivo je koliko se može igrati sa flow-om preko još jednog Def Kluny-evog instrumentala.

Kao što je Ante Starčević sinonim za 1000 kuna, „Barry White“ je sinonim za kokain. Def Kluny baca taj paranoični banger zbog kojeg se okreneš par puta preko ramena jer je moguće da te netko prati i promatra iako nemaš ništa Barry White-a u džepu. Geralt je već pokazao koliko se može igrati flow-om i koliko je vješt sa igrom riječi, no ovdje njegovi multiji dolaze do izražaja još više. Geraltova snaga vokala i ego-trip u tekstu oslikavaju doživljaje osobe koje se narokala kokaina i na vrhu je svijeta.

Velika promjena na albumu se događa na pjesmi „U Getu“. Vjerujem da je to prva suradnja između producenta Koolade-a i Geralta. Iako je trap instrumental, dosta je drugačiji od ostatka produkcije na albumu. Koolade-ov beat se mijenja kroz čitavu pjesmu po potrebi sa laganim, smirenim i nabrijanim, nabijenim dijelom. Geralt opisuje kako je to odrastati, živjeti i boriti se u getu. Odlično je što sve instrumentalne promjene i on prati svojim vokalom i time se stapa sa podlogom u kompletnu cjelinu.

Zadnju stvar na albumu „Moji ljudi“ je producirao Flowdeep, a gosti su nitko drugi nego Geraltovi ljudi – KUKU$ Klan, Mladi Kizo Manjača i Riđi Riđ. Šteta što i ostatak High5-a nije na pjesmi. Pjesma traje 5 minuta, ali da traje i 8min ne bi bio problem. Odličan reprezent za kraj albuma u kojoj svi redom hvale svoj crew i odaju respect svim svojim ljudima. Svi redom imaju svoj „đir“ i svaki vers je bomba. KUKU$ su roknuli odlične versove, no moram napomenuti da je Goca RIP je bacio puno, puno zanimljiviji i bolji vers nego na „Ante Starčeviću“. Mladi Kizo Manjača se već gomilu puta pojavio kao gost na razno raznim pjesmama cijele 33-36 bande i uvijek je zanimljiv. No, već se moram pitati da li je njegov izbor biti stalni gost-izvođač ili nas ipak nešto čeka u skoroj budućnosti u smislu nekog projekta. Riđi Riđ je odradio najzanimljiviji vers na pjesmi. Pomalo otpjevano i sa malo autotune-a se najbolje uklopio preko podloge.

Drago mi je što od prve do zadnje pjesme nema puno odskakanja u kvaliteti. Nakon hrpe slušanja jedina skip pjesma je „Ante Starčević“, ne zbog loših versova ili instrumentala, već zbog toga što su ostale pjesme na jednoj totalno drugačijoj razini. Moram pohvaliti odličan izbor instrumentala preko kojih se Geralt prirodno uklapa. Geralt voli taj ego-trip u pjesmama, zna se izraziti i zna pokazati koliko je bolji od ostalih, no, volio bih da se Geralt češće otvori kao na prvom versu u „Poput Slavoja Žižeka“. Njegov prespavani dragulj je definitvno pjesma „Glupi trep“ koja je napravljena u tom tonu, a nalazi se samo na njegovom YouTube kanalu. Svako preporučam da poslušate album bili vi ili ne ljubitelj hrvatskog trapa.

By: Intro